Ruševine Dioklecijanove palače poznati su spomenik. Malo tko zna, međutim, da se nekoliko kilometara sjeverno od centra grada mogu vidjeti ostaci antičkog grada čiji su stanovnici utemeljili suvremeni Split.
Salona (Solin) - povijest
Podrijetlo grada veže se uz plemena Ilirakoja je imala važnu luku na ovom području. Vjeruje se da je to bilo prilično multikulturalno naselje, također naseljeno Grcima i doseljenicima iz Italije. Tijekom ratova koje su vodili Iliri s Rimljanima, grad je došao pod vlast mlade rimske republike. Salon se spominje u kronici Apijana Aleksandrijskog "rimska povijest" - prema ovom djelu, 118. godine prije Krista konzul Lucije Cecilije Metel je bez ikakvog razloga objavio rat lokalnim narodima. No, nisu odoljeli, dapače, prihvatili su osvajača kao prijatelja i cijelu zimu ostali u Salonu. Ipak, senat je konzulu dao pravo trijumfa i dao mu nadimak Dalmatinac.
Posljednji pokušaj osamostaljenja Ilira dogodio se za vrijeme tzv Bato ustanak (6-9. Kr.). Pobunjeničke snage ugrozile su Salon, ali su grad branili Rimljani. Paradoksalno, vlast okupatora jamčila je brz razvoj. Salona je postala glavni grad cijele pokrajine zvane Dalmacija. Vrhunskim razdobljem razvoja smatra se vladavina Dioklecijana, koji je ovdje rođen i nakon abdikacije preselio u monumentalnu palaču sagrađenu nekoliko kilometara južno odavde. Pretpostavlja se da je broj tadašnjih stanovnika mogao doseći 60.000 ljudi! Salona je također bila važno središte kršćanstva. U Drugom pismu sv. Pavla Timoteju, čitamo o slanju sv. Tita, pa je vjerojatno da je bio u glavnom gradu provincije. Prema predaji, prvi salonski biskup bio je sv. Venancije mučenik iz vremena cara Valerijana (prema drugim izvorima bio je biskup Deliminija, današnjeg Tomislavgrada). Još jedan biskup - sv. Domnion ovdje je također doživio mučeničku smrt.
Grad je osvojen i razoren tijekom barbarskih provala u 7. stoljeću (prema srednjovjekovnim kronikama, agresori su došli s područja moderne Poljske i nastali današnja Hrvatska). Bjegunci su se nastanili u nekadašnjoj Dioklecijanovoj palači i osnovali grad Spalatum (Split). Relikvije svetaca odnesene su iz Salona – neke su otišle u Rim, neke u Split. Grad je ostao u rukama barbara, a potom je došao pod bizantsku, a potom i hrvatsku vlast. U srednjem vijeku igrao je vrlo važnu ulogu, postao je groblje i mjesto krunidbe nekoliko hrvatskih vladara. Ostaci tog vremena su crkve (jedna u ruševinama) smještene zapadno od antičkih građevina. Split koji se brzo razvijao nije davao šanse za oživljavanje Salone.
U 16. stoljeću Mlečani su srušili ruševine rimskog amfiteatra - strahovalo se da bi ga za vrijeme turske invazije osvajači mogli pretvoriti u bastion s kojeg će voditi topničku vatru.
Interes za antičku metropolu vratio se u 19. stoljeću. Izvanredan istraživač ovdje je proveo opsežna arheološka istraživanja Vlč. Frane Bulić. Upravo je on organizirao Međunarodni kongres kršćanske arheologije u Salonu 1894. godine. U 20. stoljeću objavio je nekoliko radova o nalazima arheolog Mirko Cecić.
Salona (Solin) - razgled
Zbog ogromnog prostora drevnih ruševina, dobro je provesti oko 2 sata obilazeći ih. Najbolje je krenuti na ulazu u Manastirine (blizu autobusne stanice). Vidjet ćemo, između ostalog:
Manastirine
Ime najvjerojatnije dolazi od riječi "samostan". Možda su se upravo zahvaljujući njoj arheolozi zainteresirali za ovo mjesto u 19. stoljeću (u današnje vrijeme ovdje su bili vinogradi, a od starog grada nije bilo ni traga). Izvan gradskih zidina (u skladu s tadašnjom praksom određivanja mjesta za nekropole) nalazi se jedno od najvećih ranokršćanskih groblja na otvorenom. Do sada su arheolozi ovdje pronašli oko tisuću ukopa. U početnom razdoblju ovdje su se ilegalno pokapali ubijeni kršćani - vjerojatno je zemlja pripadala nekim zabranjenim vjernicima nepoznatim imenom.
Nakon Milanskog edikta, koji je legalizirao dosad proganjani kult, ovdje su se počeli podizati lijepo ukrašeni sarkofazi. Sačuvani natpisi i reljefi govore mnogo o počecima kršćanstva (npr. smatralo se čašću imati grob uz slavnog mučenika, slavile su se kreposti mrtvih, poput vjernosti braku, biblijski prizori i slike svetaca bili urezani). Na jednom od lijesova nalazi se natpis prema kojem je 614. godine pokopana žena koja je sa Sirmijem pobjegla u Salon pred najezdom Avara. U središtu groblja sačuvane su ruševine bazilike. U početku je ovdje izgrađena mala kapela, kojim se obilježavao spomen na mučenike (uključujući sv. Dujma i sv. Venancija). Nakon što su Nijemci (Goti) opljačkali Manastrinu, sagrađena je nova trobrodni hramčija je središnja točka postala bivša kapela.
Crkva se zvala "hram mučenika". Zgrada je uništena tijekom avarske invazije, a izbjeglice su odnijele najvrjednije relikvije. Uz zid koji okružuje nekropolu nalazi se sarkofaggdje je pokopan arheolog svećenik Frane Bulić. Njegov ukop je napravljen po uzoru na dva antička sarkofaga otkrivena tijekom istraživanja i natpis "Hoc in tumulo iacet Franciscus Bulić … servans reverenda limina sanctorum" ("U ovoj grobnici leži France Bulić … štiteći časne ostatke svetaca") sastavio je sam zainteresirani.
Tusculum
Zgrada vidljiva nakon ulaska u ruševine nema antički pedigre. Podignuta je na zahtjev o. Bulića kao radno mjesto za arheologe i kao konferencijska dvorana za Međunarodni kongres kršćanske arheologije. Naziv se odnosi na Ciceronovu vilu, a sama zgrada nastala je po uzoru na antičke građevine. Danas ovdje, također organizirano, rade istraživači koji provode iskapanja u Salonu Spomen soba oca Bulića. Iza Tusculuma možemo se malo odmoriti vrt te nastavite markiranom avenijom. Danas se mladi Splićani često odlučuju ovdje organizirati vjenčanja.
Bazilike i sjedište biskupa (Episkopski centar)
Odmah ispred gradskih zidina vidimo ruševine još jedne bazilike i sjedišta biskupa. Prema arheolozima, kršćani su se na ovom mjestu sastajali u vrijeme progona (u privatnom stanu je bio mali oratorij). Zbog toga je nakon stupanja na snagu Milanskog edikta ovo područje odabrano za izgradnju novog hrama. Podignuto je i sjedište biskupa, a u kasnijim stoljećima još dvije crkve. Iz sačuvanih ruševina moguće je odrediti tijek zidova te odrediti raspored i najvažnije dijelove pojedinih hramova (vide se polukružne apside, a jedna od crkava zadržala je oblik grčkog križa).
Nešto dalje radile su terme i kupke. Bio je to vjerojatno najveći kompleks ove vrste u gradu. Zanimljivo je da su blagodati tople vode koristili i pogani i kršćani - arheolozi su pronašli križeve izrezane na nekim kamenovima.
"Pet mostova"
Još jedan od sačuvanih predmeta je ostaci nekadašnjeg petolučnog mosta. Protezao se preko rukavaca rijeke Jardo koja je ovdje tekla. Povezivao je grad s obalnom cestom. Vjerojatno je tu bio i mlin za masline ili radionica tkalaca ili izrađivača folija.
Forum
Središte nekadašnjeg grada nalazilo se na jugu današnjih iskopina. Sastojao se od jednog opsežnog tržnica (forum), kazalište i hram posvećen Jupiteru, Junoni i Minervi. Kazalište je nastalo oko 1. stoljeća naše ere i moglo je primiti nešto više od 3000 gledatelja. Razvojem grada bilo je potrebno proširiti i forum i amfiteatar, što je učinjeno u doba Dioklecijana. Tada su nastala ukrasna predsoblja. Nakon prestanka progona kršćana, forum je izgubio svoju funkciju, a bazilika je postala novo središte života u Salonu.
Kapljuč
Pod ovim imenom se skrivaju ostaci najstarije crkve u Saloni. Bazilika je podignuta još u 4. stoljeću, a posvećena je pet mjesnih svetaca-mučenika ubijenih u obližnjem amfiteatru (to su bili svećenik Asterije i četiri vojnika: Antiohijanac, Gajan, Pavlinijan i Telije). U početku su pokopani na obližnjem poganskom groblju, ali nakon što je progon prestao, tijela su smještena u novu baziliku. Hram je proširen u 6. stoljeću.
Amfiteatar
Možda najveća građevina poganskih salona nalazio se na jugozapadu grada. Cijela građevina podignuta je sredinom 2. stoljeća poslije Krista. Imao je amfiteatar tri kata i arena površine preko 2.500 četvornih metara. Na publika mogao sjesti oko 17.000 ljudi. Pokraj nje je radilo hram neprijatelja. Okupljeni su najčešće gledali borbe gladijatora, iako su prikazani i kako ubijaju kršćane. Prvi su umrli u areni biskup Domnion i pet mučenika (304.). Nakon što su progoni prestali, kršćani su obnovljeni Nemezidin hram u kapelicu posvećenu ubijenima. Kasnije su gladijatorske borbe bile zabranjene, ali su se i dalje prikazivali sukobi sa životinjama. Trenutno su ruševine amfiteatra, uz Manastirine, jedan od najbolje očuvanih dijelova Salone.
Još
Uz amfiteatar, tzv Kuća Parać to je mali muzej, u kojem možemo prikazati neke od nalaza s lokaliteta iskopavanja u Salonu. Ako budemo imali sreće, vidjet ćemo studente arheologije koji rade na obnovi spomenika. Primjenjuju se posebne ulaznice.
S druge strane od autobusnog stajališta (petstotinjak metara prema sjeverozapadu - lokacija: 43° 32'36.7 "N 16° 28'30.8" E) nalaze se sačuvani ostaci crkve i manjeg kršćanskog groblja zvanog Marušinac. Pokopan ovdje sv. Anastazija, jednog od splitskih zaštitnika. Bio je zanatlija osuđen na smrt jer je naslikao križ na vratima kuće. Bačen je u vodu s mlinskim kamenom privezanim za vrat. Bio je štovan kao zaštitnik tkalaca i književnika. Nakon propasti Salona, njegovi ostaci, stjecajem okolnosti, otišli su u Split, gdje se i danas nalaze.
Salona (Solin) - praktične informacije
(od rujna 2022.)
-
Najbolje je doći u Salon autobusom linija 1 - od stajališta HNK, odnosno od Narodnog kazališta (Hrvatsko narodno kazalište u Splitu, Trg Gaje Bulata 1). Silazimo na stanici Starine odmah pored ulaza u ruševine (Manastirine). Salon se nalazi u drugoj zoni, ulaznica je 13 kn. Ulaznice se mogu kupiti na kioscima ili u autobusima. U Splitu se nadoplata pri kupnji karata od vozača u iznosu od 2 kune. U 2022. godini ulaznice za drugu zonu bile su izuzete od ovih subvencija.
-
Autobus 22 (stajalište Zvonimira) također staje u blizini. Odatle nam je, međutim, ostalo još više od kilometra hoda.
-
Neki blogovi i web stranice opisuju mogućnost ulaska u ruševine bez kupnje karte (iz ulice Put Salone). Iako je moguće (kompleks nije ograđen, na njemu se nalaze parcele), tu opciju svakako ne preporučujemo - osim pitanja pravednosti, nećemo moći vidjeti rimski amfiteatar i groblje bazilike i ruševine (ulaznice se prodaju tamo) - a to su najbolje očuvani elementi antičkog grada.
-
Otvoren je od ponedjeljka do subote od 9.00 do 19.00 sati, nedjeljom od 9.00 do 14.00 sati Cijena ulaznice: 30 kn (normalno) i 15 kn (sniženo). Morat ćemo platiti i ulaz u Kuću Parać - 15 kn.
-
Pažnja! Ako idemo u Salon ljeti, ne zaboravite ponijeti zalihu vode i pokrivala za glavu. Imamo dugu šetnju po otvorenom prostoru bez drveća.
Salona (Solin) - gdje spavati?
Pomalo udaljena od mora (a prije svega od mondenih plaža), Salona nema tako razvijenu hotelsku bazu kao Split ili Trogir. Zbog toga su cijene ovdje prilično visoke, a broj hotela mali. U gradu također nema toliko spomenika da bi imalo smisla ostati ovdje prenoćiti. Iznimka može biti kada kroz Hrvatsku putujemo automobilom, a plaže nas ne zanimaju. U tom slučaju možemo se odlučiti za boravak u blizini ruševina i autobusom za jednodnevni izlet u Split. Zahvaljujući tome izbjeći ćemo traženje parkinga i sveprisutne prometne gužve. Primjer smještaja u blizini ruševina sa vlastitim parkingom: Apartman Fila i Jure (Mosećka 5 - soba za 4 osobe sa vlastitom kupaonicom).
Provjerite i ostali smještaj u Salonu.
