Pomozite razvoju web mjesta, dijelite članak s prijateljima!
Prirodoslovni muzej jedno je od najpopularnijih kulturnih mjesta u Londonu. Ovo mjesto je poznato čak i ljudima koji nikada nisu posjetili najveći engleski grad.
Mnogi turisti (posebno oni s djecom) posjećuju muzej kako bi vidjeli impresivne kosture dinosaura i vidjeli model koji se kreće u različitim smjerovima Tyrannosaurus rexa. Međutim, Prirodoslovni muzej nudi mnogo više! Obilazeći izdužene sobe i hodnike vidjet ćemo između ostalih fosili stvorenja iz različitih razdoblja zemaljske povijesti, drago kamenje, gmazovi, životinje, ptice, meteoriti, minerali – da spomenemo samo neke.
Muzej se nalazi na kraju popularne ulice Izložbena cestakoji je cijelom svojom dužinom ispunjen znanstvenim institucijama i važnim gradskim muzejima. Naziv ulice se odnosi na Velika izložba organiziran u 1851. godine u obližnjem Hyde Parku.
Prilikom odlaska u muzej vrijedi planirati i vrijeme za posjet susjednim institucijama: Muzej znanosti i Muzej Viktorije i Alberta.
Povijest i izgradnja muzeja
Početak muzejske zbirke vezan je za osobu rođenu u Ulster liječnik Sir Hans Sloaneda u prvom poluvremenu 18. stoljeće proslavio se kao istraživač, kolekcionar i čovjek mnogih interesa. Britancem se, između ostalog, smatra za otkrivača mliječne čokolade, iako je teško jednoznačno reći je li on prvi spojio mlijeko i kakao. Tijekom brojnih putovanja skupljao je razne eksponate iz raznih područja. Sloane, međutim, nije bila iznimka, jer v 18. stoljeće takozvani Kunstkameryili inače, zanimljivosti su bile popularne među moćnicima i magnatima cijele Europe.
Glavna razlika je bila ljestvica. Rodom iz Irske, Sloane je prikupila (ili došla u posjed otkupom svih zbirki) preko 70.000 artefakatakoje je, prema njegovoj oporuci, kupio britanski parlament po povoljnoj cijeni nakon njegove smrti u 1753. godine.
Učinak stjecanja tako velike zbirke bili su temelji koji postoje i danas Britanski muzeju kojoj do kraja XIX stoljeća postojala je kupljena zbirka. Biolog se može smatrati ocem nezavisnog Prirodoslovnog muzeja Sir Richard Owentko u 1856. godine preuzeo je vodstvo prirodoslovnog odjela u Britanskom muzeju. Owen je odmah shvatio da u tako raznolikom objektu nikada neće biti dovoljno mjesta za eksponate. Tako je uspio uvjeriti muzejske vlasti u svoju viziju neovisnog objekta posvećenog samo njegovoj parceli.
Prvi projektant novog Prirodoslovnog muzeja bio je sv. 1864., Francis Fowkekoji je bio odgovoran za druge obližnje zgrade, uključujući zgradu Muzej Viktorije i Alberta. Međutim, smrt arhitekta prekinula je njegove misije, a izradu novog plana naručio je rođeni Liverpool Alfred Waterhouse. Waterhouse je postao poznat kao jedan od najplodnijih viktorijanskih neogotičkih arhitekata, što se savršeno odražava u sjedištu muzeja koje je dizajnirao, ali i u drugim njegovim djelima (npr. Gradska vijećnica u Manchesteru).
godine započeli su građevinski radovi 1873. godine i dovršeni su 7 godina kasnije. Upriličeno je službeno otvorenje muzeja 18. travnja 1881. godine.
Najkarakterističnija prostorija u zgradi je Hintze Hall, odnosno izduženu dvoranu u stilu katedrale, gdje je kostur divovskog plavog kita trenutno obješen sa stropa. Zahvaljujući monumentalnom pristupu neogotičkoj arhitekturi, u muzejske dvorane su mogli stati kosturi divovskih dinosaura i kostur najveće životinje koja živi na zemlji.
Zbirka, izlošci i zbirke
Središnji dio muzeja spomenut je ranije Hintze Hall, gdje odnedavno sa stropa visi kostur divovskog plavog kita. Neki turisti koji ulaze u muzej kroz središnji ulaz počet će svoj posjet iz ove dugačke dvorane, dok će drugi završiti usred obilaska.
Muzej je podijeljen u četiri zone koje se nazivaju boje. Zapadno od dvorane Hinzte protežu se Plava zona i Narančasta zonai na istoku Zelena zona i Crvena zona.
Plava zona spada u najpopularnije dijelove muzeja i tu ćemo vidjeti kosture dinosaura. Relativno uzak put vodi kroz dvoranu s kosturima ovih prapovijesnih stvorenja, u kojoj je gotovo uvijek gužva. Ako imamo priliku posjetiti muzej odmah nakon otvaranja, najbolje je krenuti u posjet iz ovog dijela. Osim kostura, hit muzeja je i velika pokretna maketa Tyrannosaurus Rexkoji će se zasigurno svidjeti najmlađim posjetiteljima (uključujući i one starije). Osim dinosaura, Plava zona ima i ribe, gmazove i sisavce.
Narančasta zona ističe Darwin centar, gdje ćemo u posebnoj konstrukciji vidjeti između ostalih razne vrste leptira i insekata. Prilikom posjeta muzeju od ožujka do studenog, ne zaboravite provjeriti vrt Vrt divljih životinja, gdje osim brojnih biljaka možemo susresti ptice i vodozemce.
U Zelena zona vidjet ćemo između ostalih fosili morskih stvorenja (uključujući kosture plesiosauri pronađena na britanskoj obali), izložba ptica ili ogromna zbirka minerala. Posebno se ističe Trezor, u kojem je izloženo drago kamenje (uključujući dijamante i smaragde), rude ili fragmenti meteorita (uključujući marsovski meteorit Tissint). Među eksponatima nalazi se čak i burmutica s dijamantima, koju je naručio car Aleksandar II.
Posljednja zona, Crvena zona, usredotočuje se na Zemljinu površinu i evoluciju globusa. Tamo ćemo, između ostalih, vidjeti vulkanske stijene i drugo kamenje i stijene pronađene na tlu. Bliže ulazu/izlazu iz muzeja stoji najcjelovitiji kostur Stegosaurus ikada pronađeno. Odmah iza kostura prapovijesnog stvorenja, pokretne stepenice se penju kroz karakterističnu metalnu kuglu.
Još jedan zanimljiv element u Crvenoj zoni je simulator potresa, koji će ipak više zabaviti mlađe posjetitelje.
Razgledavanje
Iako je Prirodoslovni muzej vrlo dobro organiziran, od broja prostorija i zbirki može vam se zavrtjeti u glavi. Prije dolaska vrijedi se upoznati s kartom i planirati, barem djelomično, rutu razgledavanja – ili eventualno kupiti kartu na licu mjesta.
Karta muzeja se može preuzeti s ove stranice.
Najveći problem prilikom posjeta može se pokazati… gomila turista. Čak i izvan sezone tisuće ljudi boravi u muzeju, a u sezoni redovi do dvorana dinosaura mogu biti monstruozni. Tim više što su prolazi među kosturima dinosaura prilično uski. Po našem mišljenju, isplati se posjetiti muzej radnim danima i odmah doći na otvorenje, kada unutra nema toliko ljudi. Ako dođete ujutro, možete koristiti ulaz s Cromwell Roada i otići ravno u Plavu zonu i sobu dinosaura.
Odmah po ulasku u muzej od nas se može tražiti da pokažemo sadržaj naše prtljage.
Koliko vremena trebate potrošiti na posjet Prirodoslovnom muzeju?
Po našem mišljenju, vrijedi ga barem posjetiti 2 sataali tako kratko vrijeme zahtijevat će mnogo žurbe. Neke od zbirki, poput izložbe minerala, sastoje se od velikog broja artefakata. Čini se da je optimalno vrijeme za ležerno razgledavanje i trenutak odmora 3 do 4 sata.
Ulaznice
Ulaz u muzej je besplatan. Za neke privremene izložbe može se naplatiti naknada.
U 2022. bila je mala naknada za garderobu i kartu.
Radno vrijeme
Muzej je otvoren svaki dan od 10:00 do 17:50 sati. Zadnji prijem je u 17:30 sati. Muzej je zatvoren od 24. do 26. prosinca. (od veljače 2022.)
Trenutno radno vrijeme možete provjeriti na službenim stranicama.
Ulaz u muzej
U muzej možemo ući kroz jedan od tri ulaza: s ulice Kraljičina vratas ulice Cromwell Road i s ulice Izložbena cesta.
Radije ulazimo na Exhibition Road, a zatim izlazimo s Cromwell Roada, ali sve ovisi o vašim željama i odabranoj ruti razgledavanja. Ako dođemo ujutro i želimo odmah u sobe dinosaura, trebali bismo odabrati ulaz s Cromwell Roada.
Ulazi i raspored prostorija možete provjeriti na karti dostupnoj ovdje.
Voziti
Metro stanica je najbliža muzeju Južni Kensingtonkoji opslužuje tri linije: District, Piccadilly i Circle. Od izlaza na kolodvor do muzeja bit ćemo nekoliko minuta hoda.
Do blizine muzeja također ćemo doći jednim od autobusa. Najlakši način za provjeru rute od početne točke je korištenje Google mapa.
Pristup za osobe smanjene pokretljivosti
Prirodoslovni muzej dostupan je osobama s teškoćama u kretanju. Liftovi se mogu pomicati između etaža, a neki zahodi prilagođeni su potrebama osoba koje koriste invalidska kolica.
Točan raspored liftova i WC-a možete provjeriti na službenoj karti. Osobe sa smanjenom pokretljivošću također mogu preskočiti redove zajedno sa svojim skrbnicima – u slučaju eventualnog problema vrijedi zamoliti nekoga od zaposlenika za pomoć.
Pri radu na članku koristili smo materijale dostupne na službenim stranicama muzeja.
