Venecijanska palača (u vlasništvu Palazzo di Venezia) jedna je od najvažnijih renesansnih palača u Rimu, koja se nalazi u samom središtu grada na Mletačkom trgu.
Ovaj kompleks ima složenu povijest. Bila je to jedna od prvih renesansnih palača u Rimu i papinska rezidencija, zatim je služila kao veleposlanstvo Mletačke Republike i Austrijskog Carstva, Iz dvadesetog stoljeća postati sjedište fašističke vlade. S balkona prema Venecijanskom trgu mnogo je puta govorio okupljenom mnoštvu Benito Mussolini.
Trenutno, reprezentativna soba palače (tal. piano nobile) obavlja funkciju Nacionalni muzej (Museo Nazionale di Palazzo Venezia)a na polukatu je knjižnica. Otvoren je za posjetitelje (i besplatan) šarmantni vrt palače (u vlasništvu Giardino di Palazzo Venezia).
Venecijanska palača oduvijek je imala strateški položaj. Ne samo da se nalazi praktički u centru grada, već i gleda na ulicu Via del Plebiscitoranije dio via papalis, odnosno reprezentativna ruta kojom su pape i njihova pratnja putovali između Vatikana i Laterana.
Od kardinalove crkvene rezidencije do reprezentativnog papinskog sjedišta
godine počela je gradnja palače 1455. godine na zahtjev kardinala Pietro Barbo. Zgrada je bila u susjedstvu Sv. Marko (talijanski: San Marco)kojima su se tradicionalno pripisivali kardinali iz Venecije.
Bila je to jedna od prvih renesansnih palača izgrađenih u Vječnom gradu. Nije jasno tko je bio odgovoran za projekt, ali se pretpostavlja da jest Leone Battista Alberti. Arhitekt je, međutim, slijedio rješenja poznata iz toskanskih palača.
Zgrada je izgrađena korištenjem travertina (kamena iskopanog oko grada Tivolija), koji je preuzet iz Koloseuma i iz Marcellus kazalište.
U svojoj prvoj verziji, palača je bila mnogo manja nego danas i u njoj su se nalazili samo kardinalovi privatni stanovi. Kada je u 1464 Za papu je izabran Pietro Barbo Pavao II odlučio dodatno proširiti palaču, uključujući i dogradnju tri monumentalne reprezentativne sobe, te o podizanju novog portika bazilike sv. Marka, koji je prekrivao srednjovjekovno pročelje hrama.
Crkva San Marco postala je sastavni dio palače. U gornjem dijelu pročelja bazilike nastala je lođa koja je bila izravno povezana s Papinim stanovima. Ovaj balkon se zvao Loggia Blaženstvajer je odatle Pavao II blagoslivljao vjernike.
Nekoliko godina kasnije, palača je postala službeno sjedište Pape, iako još nije bila dovršena, a Pavao II je u njoj provodio većinu svog vremena. Tada se zgrada zvala jednostavno Sv. Ocjena. Nakon smrti Pavla II, njegov nećak je nadgledao završetak projekta Marko Barbo, i onda Lorenzo Cybo.
Venecijanska palača ostala je papinska rezidencija do god 1564. godinekad je papa Pio IV kompleks je predao Mletačkoj Republici s rezervom da će uz veleposlanstvo biti i mjesto za titularnog kardinala bazilike sv. Ocjena. Tada su ga ljudi počeli zvati Venecijanska palača.
U narednim stoljećima palača je više puta proširena. Iz Od 1797. do 1916. godine unutra je bilo veleposlanstvo Austrijskog Carstva.
Sjedište fašističke vlade
U godinama 20. stoljeće Venecijanska palača izabrana je za službeno sjedište fašističke vlade i premijera Benito Mussolini, a Venecijanski trg ispred njega postao je žarište okupljanja.
Duce, kako se službeno zvao Mussolini, postavio je svoj ured u kardinalove privatne stanove, a monumentalne dvorane podignute po narudžbi Pavao II koristi se za zabave. U Miru papiga (nazvanom tako zbog ptica koje su ovdje živjele) raspravljala je o Veliko fašističko vijeće, najvažniji organ talijanske vlade. Sobe palače su renovirane i prilagođene novim potrebama.
Mussolini je svoje najvažnije govore držao s balkona palače s pogledom na Venecijanski trg. Odatle je unutra 1936. godine godine proglasio Talijansko Carstvo. Mletački trg, nakon proširenja u vezi s podizanjem monumentalnog Oltara domovine, postao je toliko prostran da je mogao primiti desetke tisuća pristaša moći.
Unatoč činjenici da su nakon rata uloženi napori da se palača vrati u izvorni izgled Iz dvadesetog stoljeća, mnogo puta nailazimo na razne elemente iz prošlog stoljeća – uključujući okviri vrata u glavnom predvorju, podovi i mozaici Pietra D'Achiardija te monumentalne stepenice. Nažalost, za vrijeme vladavine fašističke stranke mnoga su ukrasa i zidne slike nepovratno oštećene.
25. srpnja 1943. godine u palači je najavljen kraj fašističkog režima.
Posjet Venecijanskoj palači
Reprezentativni kat palače (na talijanskom se zove piano nobile) danas se koristi nacionalni muzej umjetnosti (u vlasništvu Museo Nazionale di Palazzo Venezia). Iako nije najvažniji od rimskih muzeja, sigurno će se svidjeti onim turistima koji to rade traže manje tipične eksponate.
Ruta razgledavanja podijeljena je na dva dijela: sobe palače i muzejske izložbe.
Za početak ćemo prošetati praznim sobama koje su nekada bile kardinalovi stanovi – uključujući kroz predvorje i Loggia Blaženstvadoći do tri monumentalne sobe koje je naručio Papa. Ove su dvorane prazne, ali možemo se diviti freskama, a ponegdje i kaminom u njima originalni mramorni podovi.
U Globus mira, odnosno u monumentalnoj dvorani s balkonom, s koje je govorio Mussolini, pod je napravljen u god. Iz dvadesetog stoljeća. Njegov autor je bio Pietro D'Achiardi a prikazuje mozaik s mitološkim prizorom Silovanje Europe.
Savjet: Ako idete u Venecijansku palaču, predlažemo da to učinite na dnevnom svjetlu. Navečer je osvjetljenje vrlo slabo, a monumentalne dvorane gotovo su mračne.
Tek nakon prolaska reprezentativnih prostorija dolazimo do pravog muzeja koji se nalazi u dijelu koji je izgradio kardinal Cybo godine. 1491-1503 i može se pohvaliti vrlo originalnom kolekcijom. Mnoga umjetnička djela preseljena su ovamo 1916. godine od dvorca sv. Anđeo.
Iako u prvim prostorijama muzeja dominira sakralna umjetnost (uključujući slike i namještaj), u sljedećim, zanimljivijima. Značajan eksponat u prvoj od prostorija je bizantski kovčeg od slonovače koji priča priču o Davidu.
Najvažnije izložbe:
- Zbirka porculana iz najvažnijih europskih i talijanskih manufaktura, uklj. iz Meissena, Berlina, Beča, Pariza i Velike Britanije. U vitrinama u dugom hodniku izložene su razne vaze i posude.
- Jedna od najvažnijih renesansnih i baroknih zbirki brončanih proizvoda male veličine. Izlošci uključuju i kipove i svakodnevne predmete. Mnogi od njih izrađivani su u najvažnijim talijanskim manufakturama, uključujući: Rim, Veneciju, Padovu i Firencu. Među djelima možemo vidjeti i papin portret Klement X autorstvo Bernini.
- Impresivna kolekcija modela od terakote koja se sastoji od preko 300 eksponata iz 17. i 18. stoljeća. Terakotu su koristili kipari i umjetnici za izradu nacrta za svoja djela ili za dobivanje odobrenja od naručitelja. Među eksponatima vidjet ćemo nekoliko Berninijevih idejnih projekata, uključujući dizajn nadgrobnog medaljona Maria Raggi, jedan od anđela koji krasi Most sv. Anđeo, idejni projekt skulpture konja Konstantina Velikog ili glava Maura. Osim njih, vidjet ćemo i autorski panel Jacopo Sansovino, Senekina glava Guido Renii mnoga djela drugih umjetnika.
- lapidarij, koji se nalazi u arkadama.
Iz muzeja odlazimo preko monumentalne stepenice (tzv. Nove stepenice, vlasništvo Scala Nova), koje je naručio Benito Mussolini godine 1924-1930. On je bio odgovoran za njihov dizajn Luigi Marangoni. Stepenice su bile od sedre i su 127 stupnjeva.
Najbolje je planirati najmanje 90 minuta za posjet muzeju.
Venecijanska palača - ulaznice i radno vrijeme (od siječnja 2022.)
Venecijanska palača otvorena je od utorka do nedjelje od 8:30 do 19:30 sati. Posljednji ulaz je moguć na 60 minuta prije zatvaranja.
Ulaznica košta 10€. Osobe od 18 do 25 godina mogu kupiti sniženu kartu po cijeni 2€. Ulaze osobe mlađe od 18 godina besplatno.
Dvorski vrtovi
Čak i ako ne planirate posjetiti muzej, vrijedi ga posjetiti vrt palače (u vlasništvu Giardino di Palazzo Venezia)koji je sagrađen unutar renesansnog dvorišta. Kao kuriozitet vrijedi to spomenuti bilo je to prvo zatvoreno renesansno dvorište u Rimu.
Vrt je besplatno i svima dostupno. Ulaz je na Sv. Marka (odmah do bazilike sv. Marka)koji, unatoč središnjem položaju, leži u hladu i mnogi turisti ga nesvjesno prolaze. Na ulazu u vrt nalazi se skulptura Madame Lucrezia. To je jedan od tzv govorećim glavama na kojima su u modernom Rimu vješali pozive narodu.
Glavna atrakcija vrta su dvokatne arkade koje okružuju dvorište i fontana smještena u središtu. Njegov autor bio je poznati rimski kipar Carlo Monaldikoji je također radio u St. Ivana u Lateranu.
Fontana je na skretanju bila od sedre 1729/1730 po narudžbi mletačkog veleposlanstva. Njegova glavna poruka je brak Venecije s morem. Poznatu pomorsku republiku predstavlja ženski lik koji nosi karakterističnu kapu dužda Venecije. Pod njezinim nogama nalazi se lav s krilima, atribut sv. Marka, zaštitnika Venecije.
Središnji dio trga prekriven je drvećem ispod kojeg se možemo sakriti od sunca.
