Kako da dam otkaz i postanem bloger o putovanju s punim radnim vremenom?

Sadržaj:

Anonim

Probudio sam se jednog tužnog jutra i kada sam se prisilio ustati pogledao sam nešto naslikano na stropu – svoju budućnost. Naravno, to nije bila istina. Zamislio sam to. Ali dok sam ležao u krevetu, zureći u veliko bijelo platno iznad sebe, počeo sam shvaćati da to nije život koji sam želio naslikati. Jednostavno više nisam mogla ugasiti budilicu i čekati signal samo zato što sam se bojala umotati se u poslovnu odjeću i odraditi cijelu rutinu od 8 do 16 sati.

To ne znači da sam mrzio svoj posao. obožavao sam je. Jednostavno nisam htjela da to bude jedino što radim. Voljela sam malo više putovati. A kako nisam mogao oboje u isto vrijeme, morao sam se odlučiti. Jutros sam odlučio dati otkaz.

Ali ne tako brzo. Da sam to htio, morao bih to učiniti kako treba.

Nikada nisam planirao biti bloger za putovanja. Svu ljubav prema putovanjima započela sam 2011. godine. Majka mi je umrla i morao sam letjeti u Varšavu na sprovod.

Neki ljudi – hrabriji ljudi – odmah bi dali otkaz. Ali nisam bio jedan od hrabrih ljudi. Ulozi su bili toliko visoki da je sve trebalo pomno isplanirati. Dugo je trajalo, ali čekanje je bilo vrijedno cijene kada sam konačno bio spreman.

BEZ PITANJA: SAMO UČINITE!

Ako mislite da ste spremni što čekate? Ako ste u 20-im ili 30-im godinama, što vas sputava? Mlad si, nemaš puno obaveza, malo toga za izgubiti. Nema boljeg trenutka.

Završite i rezervirajte svoju kartu negdje na sjajnom mjestu!

Da učinio sam to. Drugi blogeri o putovanjima to su učinili drugačije. Mnogi od njih su samo potpuno drugačije uskočili u posao.

Super je, znaš da je za tebe.

Uostalom, svi blogeri žele isto – letjeti.

Želio sam da mi se um uzdiže, ali ne i da se popnem na imaginarnu ljestvicu karijere; Želim pravu planinu, pravi vrh, pravo putovanje oko svijeta. Daleko iza rupe u kojoj je bio moj ured. Sa širim pogledom od vrha ove zamišljene ljestve.

Možda se jednog dana vratim. Ponekad mi užasno nedostaje korporativni život. Može biti. Jednog dana.

Ali za sada mislim da sam na otvorenom, gdje bih se mogao probuditi i vidjeti ne prazan strop nego divlje oblake kako jure za plavetnilom. Uvijek je savršen prizor.