Poznat u cijelom svijetu Sikstinska kapela (u vlasništvu Cappella Sistina) jedan je od najvažnijih primjera umijeća sakralne umjetnosti. Bočne zidove papine privatne kapele ukrašavali su najveći majstori Od 15. stoljeća Renesansa, koja se u Italiji zvala kvatročento. Riječ jednostavno znači 400 i koristi se za djela nastala u 15. stoljeće (1400.-1499.). Među umjetnicima koji rade na freskama, imena kao što su Sandro Botticelli ako Pietro Peruginood kojih je bio najpoznatiji učenik Rafael Santi.
Međutim, pravo blago kapele je ogromna freska koja prekriva cijeli svod kista Michelangelo i zidna freska pod naslovom konačnu presudu od istog autora.
Ovaj je članak dio našeg vodiča za Vatikan koji možete pronaći ovdje: Vatikan: Razgledavanje, spomenici i glavne atrakcije.
Sikstinska kapela dio je Apostolske palače i može se posjetiti tijekom posjeta kompleksu Vatikanskih muzeja.
Povijest
Povijest Sikstinske kapele seže u drugu polovicu XV stoljeće. Prije toga na istom mjestu postojala je srednjovjekovna Cappella Maggiore (latinski Cappella Magna, poljska velika kapela)koja polovica XVI stoljeća već je bila u vrlo lošem stanju. Odluku o rušenju stare i izgradnji kapelice donio je Papa Syctus IV u 1475. godine.
Nova zgrada je od samog početka trebala služiti kao privatna papina kapela, služeći za slavlje svetih misa namijenjenih samo poglavaru crkve i najvažnijim crkvenim dostojanstvenicima. Zbog toga je ulaz planiran samo iznutra Apostolska palačaa sama zgrada trebala je biti strogog oblika više nalik na tvrđavu za odvraćanje potencijalnih neprijatelja. Nemojmo to zaboraviti XV stoljeće Papinska država razlikovala se od današnjeg Vatikana - vodila je ratove, a bavila se i trgovinom i diplomacijom.
Arhitekt je bio odgovoran za dizajn kapele Baccio Pontelli. Radove je nadzirao rodom iz Firence Giovannino de Dolci. Gradnja hrama završena je cca 1481a dvije godine kasnije kapelica je posvećena.
U kapeli se organizira konklava, tj. okupljanje kardinala za izbor novog pape. Glasovanje je tajno i ponavlja se sve dok kandidat ne dobije većinu od najmanje 2/3 glasova. godine organizirana je prva konklava u kapeli 1492. godine, što je rezultiralo izborom pape Aleksandar VI. Tijekom konklave u kapelicu se postavlja posebna peć koja služi za najavu učinka skupa (bijeli dim označava uspjeh u izboru Kristovog namjesnika, a crni dim označava neslaganje među kardinalima).
Etimologija imena
Ime Sikstinske kapele potječe izravno od imena pape Siksta. Vrijedno je zapamtiti kako ne biste pogriješili. Jednom smo čuli jednog od televizijskih novinara kako tvrdoglavo naziva slavnu kapelu Sextinovom kapelom…
Arhitektura
Sikstinska kapela je u obliku kvadra duljine cca 41 metar, širina cca 13,5 metara i visine cca 21 metar. Kao što smo ranije spomenuli, vanjsko pročelje karakterizira strogost i nedostatak ukrasa. Kapela je balustradom podijeljena na dva nejednaka dijela.
S gornje strane prostoriju zatvara karakteristični bačvasti svod (poznat i kao bačvasti svod) s lunetama. To je najimpresivniji dio strukture iz arhitektonske perspektive.
Freske
Najvažniji atributi kapele su freske koje prekrivaju zidove i svod. U XV stoljeće nastale su zidne freske raznih renesansnih majstora. Ujedno je svod bio prekriven motivom zvjezdanog neba. Divovske slike kistom Michelangelo pojavio u sljedećem stoljeću.
Zidne freske iz 15. stoljeća
Poznati umjetnici razdoblja quattrocento (Od 15. stoljeća Renesansa) s Toskana i Umbrija. Među pozvanim majstorima bili su: Sandro Botticelli, Domenico Ghirlandaio, Il Perugiano, Il Pinturicchio ako Cosimo Rosselli.
Na oba bočna zida naslikano je šest scena. S jedne strane vidjet ćemo scene iz Novi zavjet prikazujući život Isus Krista iz druge scene sa Stari zavjet iz razdoblja Mojsije.
Među freskama vrijedi obratiti pažnju na sliku koja prikazuje Predajući ključeve sv. Petar četka Pietro Perugino, a točnije golem trg sa zgradama u pozadini. Teško je ne steći dojam da središnja struktura podsjeća na slavnu kupolu katedrale u Firenci. S obje strane trga nalaze se slavoluci, popularni u starom Rimu.
Freska na stropu Michelangela
U početku slavna kapela nije imala ukrašeni svod, koji je bio prekriven motivom zvjezdanog neba, poznatim iz nekih rimskih crkava (v. npr. u Bazilika Santa Maria Sopra Minerva pored Panteona, gdje se nalazi i figurativna skulptura Isus s križem dlijeta Michelangelo). U 1504 kapela je, međutim, zahtijevala obnovu, tijekom koje je srušen strop i izbušene rupe kroz koje su prolazili željezni lanci. Posljedica razaranja bila je papina odluka Julije II o stvaranju potpuno novog svodnog ukrasa.
Julije II, izabran na svoju funkciju godine 1503nije bio papa kako se danas shvaća – prikladnija bi bila riječ kralj ili čak car. Tijekom njegove vladavine, Papinska država osvaja nove teritorije i vodi bitke i opsade, uklj. u Bologni. Potječući iz obitelji della Rovere, papa je bio posljednji od papa koji je pratio svoje trupe na konju. I nastala je za vrijeme njegova pontifikata Švicarska gardaTada je to bio odabrani odred helebardi i papina privatna garda.
Julije II proslavio se i kao veliki graditelj. Njegova je ambicija bila ostaviti naslijeđe jednako onome od starih rimskih careva. Tijekom njegove vladavine srušena je ranokršćanska crkva Sv. Petar te je započela izgradnja nove, a ubrzana je i obnova kompleksa palače.
Jedan od najambicioznijih nacrta crkvene glave bio je prekriti oštećeni svod Sikstinske kapele velikom freskom. U Papinim očima, izvršitelj projekta bio je očigledan - Michelangelo. Uostalom, upravo je Papa bio jedan od glavnih naručitelja i pokrovitelja renesansnog majstora.
Sam umjetnik je to vidio malo drugačije. Prvo, Julije mu je već naručio jedan projekt - svoj trokatni nadgrobni spomenik, koji je trebao biti postavljen u bazilici sv. Petar. Unatoč svojoj mladosti, Michelangelo je već bio priznati kipar te je ovu narudžbu tretirao kao najvažniji projekt u svom životu. Umjetnik je čak uspio odabrati pravi mramor i izraditi detaljan dizajn za ukrašeni spomenik 47 skulptura o veličinama 7 puta 11 metara. Drugi problem je bio taj Michelangelo nije se osjećao kao slikar i nikada nije naslikao nijednu veću fresku.
Juliusz je, međutim, izgubio zanimanje za nadgrobni spomenik i za 1506 uputio Michelangela da započne pripreme za slikanje freske na svodu veličine 800 metara2. Ovaj potonji, međutim, ne samo da je to odbio, nego je i upao u otvoreni sukob s poglavarom crkve i napustio grad. Unatoč svojoj neupitnoj svestranosti, umjetnik nije volio slikarstvo i radije se bavio drugim projektima. Ovdje je vrijedno spomenuti da je nadgrobna ploča konačno izgrađena, ali u manje ambicioznom obliku. Zasigurno ga mnogi čitatelji znaju – njegov srednji dio jest skulptura sjedećeg Mojsija s rogovima, a sam spomenik se nalazi u Sv. Petra u Okiju u blizini Koloseuma.
Naposljetku, umjetnik je bio uvjeren da se vrati i počne raditi na projektu. Radovi su nastavljeni od sredine dana 1508 do listopada 1512. godine (s otprilike jednogodišnjim prekidom u godinama 1510-1511). Vjeruje se da je umjetnik praktički cijelu sliku stvorio sam - odnosno drugačije nego Rafael Santikoji je učenike koristio za slikanje freska u reprezentativnim prostorijama (strofama) palače.
Danas, stojeći u središtu kapelice i gledajući gore, divimo se visokim ljudskim likovima u raznim pozama, i ne pitamo se uvijek kako je umjetnik uspio stvoriti tako nevjerojatno djelo. A nije bilo nimalo tako lako! Tijekom radova postavljena je posebna skela na kojoj je Michelangelo većinu vremena provodio ležeći, ili rjeđe, stojeći ili sjedeći s krivim vratom.
Također je cijelo vrijeme bio dovoljno blizu boje da su mu kapi kapale pravo na lice i padale u oči. Na poslu su ga pratili brojni pomagači, čiji je zadatak bio između ostalih miješanje i donošenje boja. Sam umjetnik vjerojatno je danju rijetko silazio sa skele.
Veličanstvena freska prikazuje 9 scena iz Postanka u Starom zavjetu, uključujući najpoznatiju scenu koja prikazuje Stvaranje Adamašto je postalo trajno obilježje pop kulture.
Sve scene kronološkim redom:
- Bog odvaja svjetlo od tame,
- Bog stvara sunce i mjesec,
- odvojenost mora od kopna,
- Stvaranje Adama,
- Stvaranje Eve,
- Iskonski grijeh,
- Noina žrtva,
- Poplava,
- Noino pijanstvo.
Gledajući s glavnog ulaza, redoslijed je obrnut, a vjerojatno je to bio redoslijed slikanja (umjetnik je započeo s radom pod nazivom "Noino pijanstvo").
Gledajući prema gore, obratimo pozornost na nedostatak opsežnije pozadine ili krajolika. Ljudske figure su u prvom planu, a sve ostalo je samo jednostavan dodatak.
Posljednji sud od Michelangela
Drugo veliko djelo renesansnog umjetnika je freska na oltarnom zidu pod naslovom konačnu presudu o veličini 13,70 puta 13,20 metara. Ova slika je skoro nastala 30 godina nakon završetka radova na svodu, kada je umjetnik već bio za njim 60. rođendan.
Narudžbu za fresku dao je sv. 1533. godine papa Klement VII, a nakon njegove smrti godinu dana kasnije, red je potvrdio njegov nasljednik Pavao III. Michelangelo se gotovo pripremao za stvaranje slike 3 godine, a radovi u kapeli započeli su god 1536. godine i završio nakon cca 5 godina u 1541. godine.
Posljednji sud se po izrazu razlikuje od slike na svodu. U oba djela u prvom su planu gole ili polugole figure, no novi rad izaziva više tjeskobe i negativnih misli. Nije, međutim, iznenađujuće kada uzmemo u obzir činjenicu da je umjetnik svjedočio prizorima koji su ga naveli da sumnja u ljudske izbore i moral. Michelangelo je bio u Rimu god 1527. godine tijekom krvave opsade i pljačke Rima od strane trupa Charles Vkoji se danas zove Sacco di Roma (uz otpuštanje Rima). Napadači nisu imali zastoja u postupanju s ljudima ili umjetničkim djelima.
U središte slike umjetnik je postavio mišićavu figuru Isus Kristčija silueta mora podsjetiti na antičku skulpturu pod naslovom Belweder torzo (vidjet ćemo je unutra Muzej Pio-Clementino u kompleksu Vatikanskih muzeja). Desno od Spasiteljevih nogu vidjet ćemo lik sv. Bartolomej drži svoju kožu, čije je lice Michelangelov autoportret.
Sam dizajn, ne govoreći ništa o krajnjem rezultatu, izazvao je dosta propusta, što je uzrokovano totalnom golotinjom likova.
Papa Pio IV nakon Tridentskog sabora odlučio je prebojiti stidne dijelove, što je i poduzeo 1565. godine Michelangelov učenik Daniele da Volterrakoji je od tada bio poznat više kao Pantera (Il Braghettone). Nažalost, te su promjene učinjene u posljednjim mjesecima života autora freske. Na sreću, dodani sloj je nedavno uklonjen i poznata freska ponovno je vidljiva u izvornoj verziji.
Posjet Sikstinskoj kapeli
Sikstinska kapela nalazi se u Apostolskoj palači i dio je kompleksa Vatikanskih muzeja. Nažalost, to je jedan od najnapučenijih dijelova kompleksa, gdje tijekom dana zna biti bezbroj gužvi.
Sikstinska kapela se nalazi praktički na samom kraju kompleksa Vatikanskih muzeja i da bismo došli do nje moramo proći kroz dugi niz galerija i hodnika.
U kapelici nije dopušteno fotografiranje niti korištenje mobitela. Također trebamo imati na umu da je ovo vjersko mjesto - zato je potrebna odgovarajuća odjeća.
Ulaznice za Sikstinsku kapelu
Nije moguće posjetiti samo samu kapelicu – uvijek moramo kupiti redovnu kartu za Vatikanske muzeje. Više o ulaznicama pisali smo u članku o Vatikanskim muzejima koji možete pronaći ovdje.
Bibliografija:
- Svjetski muzeji: Vatikanski muzeji, Izdavačka kuća Arkady, 1968