Groblje Rossa je jedna od točaka koje morate vidjeti prilikom posjete Vilnius. To je jedan od četiri Poljske nacionalne nekropole, odnosno mjesta na kojima su pokopani mnogi naši istaknuti sunarodnjaci i vojnici koji su se godinama borili 1919-1920 i 1939-1944.
Danas je groblje poznato prvenstveno po mauzoleju Majka i Srce Sinau koji je srce stavljeno Józef Piłsudski pored svoje majke, Marija. I sam Piłsudski je imao takvu želju - da nakon njegove smrti njegovo srce bude blizu njegovih vojnika u Vilniusu.
- Ne znam hoće li me pokopati u Wawelu. Neka! Neka mi tada sakriju srce u Vilniusu, gdje leže moji vojnici, koje su me u travnju 1919. bacili kao vilnjuškog zapovjednika na dar pod noge…"
Nadgrobni spomenik je donesen iz Volinije. Na groblju su pokopane i prva žena i sestra Piłsudskog.
Mauzolej je u sredini vojničke odaje, gdje su pokopani uglavnom dragovoljci borbe za Vilnius 1919.-1920. i vojnici koji su u operaciji pokušavali zauzeti grad 1944. Vrata zore.
Groblje je osnovano god 1769 godine (čak i prije prve podjele Poljske), a službeno su ga priznale vlasti Vilniusa god. 1801 godina. Nakon Drugog svjetskog rata groblje je bilo zabranjeno mjesto, a službeno zatvoreno (zabranjeni su novi ukopi) godine. 1965 godina.
Kompleks groblja uključuje:
- Stari Ross (1769.)
- Novi Ross (1847.)
- Vojno groblje (1920.) i Mauzolej Srca majke i sina (1936.).
Šetajući starim dijelom groblja možemo se vratiti u prošlost. Šetnja uličicama, unatoč zimskom vremenu, podsjetila nas je na posjet pariški groblje Montmarte. Prekrasni spomenici, od kojih neki izgledaju kao umjetnička djela, te položaj na malom brežuljku, daju ovom mjestu značajan ugođaj. Nakon što dođemo do samog vrha brda, možemo pogledati donji dio groblja, gdje ćemo vidjeti tisuće nadgrobnih spomenika koji leže neravnomjerno iu punom kaosu.
Nažalost - za razliku od glavnog grada Francuske, ovdje možemo vidjeti protok vremena i nedostatak odgovarajuće njege. Samo je dio mauzoleja stvarno uredan Maršal. Teško je razumjeti, poljske bi vlasti trebale više voditi brigu o ovom mjestu, bilo formalno ili neformalno, uz korištenje litavskih nevladinih organizacija povezanih s Poljacima koji žive u Litvi. Inače će za nekoliko desetaka godina na ovom povijesnom mjestu ostati samo ruševina.
Među prekrasnim spomenicima nalaze se počivališta mnogih poznatih Poljaka, uključujući: Joachim Lelewel, Ludwik Kondratowicz (pseudonim Władysław Syrokomla) ili mnogi intelektualci, povjesničari i arhitekti.
