Nisu svi svjesni da Rim, točnije područje izvan starog Aurelijanovi zidovi, ima mračnu tajnu: desetke kilometara podzemnih hodnikagdje su rani kršćani pokapali svoje mrtve. Mnogi ljudi povezuju katakombe samo s kršćanima, ali Židovi i obični Rimljani (koji se danas nazivaju poganima) također su pokapali svoje mrtve u podzemnim odajama, a to je bilo prije nego što je nova religija došla u carstvo.
Trenutno se sve podzemne nekropole svijeta nazivaju katakombama, ali ovaj naziv dolazi iz Rima i u početku se koristio samo za početni ulomak katakombi sv. Sebastijana, sagrađena na mjestu nekadašnjih kamenoloma. Teško je reći odakle dolazi riječ katakombe. Moguće je da je riječ o kombinaciji dviju riječi kojima su Rimljani opisali mjesto vađenja vulkanskog pepela - a sam naziv je trebao značiti "blizinu podzemnih iskopina". Tako ga prikazuju i vodiči po katakombama, iako postoji više teorija o imenu.
U prvim stoljećima kršćanstva (manje-više od početka drugog do početka četvrtog stoljeća) u okolici Rima nastalo je čak desetak podzemnih groblja, od kojih neka možemo posjetiti tijekom vođenja.
Povijest rimskih katakombi
Gotovo od samog osnutka Rima postojalo je strogo pravilo da zabranjeno je pokapati tijela pokojnika u granicama grada. Zbog toga su se gradila groblja, mauzoleji i nadgrobni spomenici daleko od gradskih središta. Glavne ceste bile su popularan izbor za groblje. Da biste to saznali, dovoljno je prošetati mauzolejima Appian Way (Via Appia). Drugačija je situacija bila među moćnim Rimljanima, koji su posjedovali prigradska imanja i gradili impresivne grobnice unutar svojih granica.
U 1. stoljećeneposredno nakon pojave kršćanstva, sljedbenici nove religije nisu imali svoja groblja i bili su pokopani s ostalim Rimljanima. Prve čisto kršćanske nekropole počele su se javljati na početku 2. stoljeće pod domovima bogatih Rimljana koji su se obratili na novu vjeru. Nakon obraćenja, htjeli su podržati novi pokret i stavili na raspolaganje mjesto za ukop; u početku za mučenike, obitelj i prijatelje. Neke od katakombi dobile su imena po bivšim zemljoposjednicima, kao što su katakombe Domitilla i Priscilla. Tek kasnije su osnovana groblja pod vlašću crkve, kao npr katakombe sv. Kaliksta.
Prilikom postavljanja prvih katakombi nitko nije očekivao njihov konačni oblik, pa su krenuli s kopanjem plitkih tunela ili kripta, koji su se vremenom produžavali. Cijelom dužinom hodnika, na oba zida, stvorene su lučne niše (arkosolia) u koje su smještena tijela. Kada je počela pristizati lavina pristaša nove vjere (a time i mrtvih), pristupilo se drugačijem pristupu – krenulo se s kopanjem, zahvaljujući čemu su se počele pojavljivati visoke galerije. Nakon dostizanja odgovarajuće visine pristupilo se iskopavanju novih etaža do kojih su vodile stepenice. U slučaju katakombi oko Apijskog puta, ovaj pristup nije bio toliko kompliciran jer je iskopan u vulkanskom tufu.
Suprotno izgledu, rimski vladari su bili svjesni postojanja podzemnih kršćanskih nekropola i s tim nisu imali većih problema. Tim više što su neki od careva bili ravnodušni ili čak prijateljski nastrojeni prema novoj vjeri. Situacija se pretvorila u 257 godinakad je car Odoljen zabranio kršćanima ulazak u katakombe. Očito je, zbog veličine tunela i hodnika, ovu zabranu bilo teško provesti, iako su se kršćani morali skrivati i nisu podizali iskopano tlo na površinu. Situacija se u početku normalizirala 4. stoljeće za vrijeme vladavine cara Konstantina Velikogkoji je Milanskim ediktom uveo slobodu vjeroispovijesti u cijelom carstvu.
Milanski edikt potpuno je promijenio način na koji kršćani funkcioniraju. Unatoč činjenici da su se katakombe koristile idućih stoljeća, mrtvi su se počeli pokapati na grobljima uz bazilike, koje su građene na mjestima pogibije mučenika diljem grada. Podzemne grobnice, s druge strane, privlačile su hodočasnike iz cijelog kršćanskog svijeta koji su vjerovali u spasonosni učinak blizine posmrtnih ostataka svetaca. Katakombe su okolo počele padati u zaborav VIII-IX stoljećakada su pape odlučile prenijeti ostatke svetaca u crkve diljem Rima.
Podzemne nekropole bile su zaboravljene do XVI stoljećakada je malteški arheolog Antonio Bosio ponovno je otkrio neka od podzemnih groblja (uključujući Domitilline katakombe). Uz to je povezana prilično mračna priča, jer se putnik tijekom svoje potrage gotovo nije izgubio u guštaru tunela, što ga je moglo stajati života. Nakon smrti arheologa objavljena je knjiga s njegovim bilješkama pod naslovom Roma sotterranea (pl. Rim pod zemljom). Otkrivač katakombi sv. Kalikst, Giovanni Battista De Rossi, živi gotovo tri stoljeća kasnije.
Katakombe južno od starih gradskih zidina
Južno od starih dana Aurelijanske zidine tri podzemna kompleksa otvorena su za javnost: smještena uz antičku Apijevu stazu Katakombe sv. Kaliksta i Katakombe sv. Sebastijan i Katakombe (svete) Domitile nalazi malo zapadnije.
Svi su zapravo slični što se tiče rasporeda tunela i prolaza, ali se razlikuju po odajama (i mauzolejima), freskama i ukrasima koji se u njima nalaze. Vjerojatno ne bismo mogli jasno odgovoriti na pitanje o najzanimljivijim od njih - najbolje je odabrati sami na temelju fotografija dostupnih na službenim stranicama i njihovog osnovnog opisa. Ako imamo više vremena, isplati se posjetiti dva od tri ili čak sve, iako će ukupna cijena takvog putovanja biti visoka.
Sve katakombe moguće je posjetiti samo tijekom obilaska s vodičem. Srećom, dostupni su izleti na engleskom jeziku. Ulaznice kupujemo na blagajnama već na licu mjesta. Obilasci traju cca 35-40 minuta. Tijekom njih proći ćemo kroz neke od tunela i vidjeti najvažnije prostorije. Vodič (u našem slučaju to su bili redovnici) pokušava na zanimljiv i razumljiv način ispričati povijest mjesta i katakombi. Tijekom obilaska zabranjeno je fotografiranje.
Pažnja!
- unutra je stalna i relativno niska temperatura. Prilikom obilaska katakombi moramo voditi računa o određenom broju stepenica, a neki hodnici su dosta uski, no ruta ne bi trebala predstavljati problem nikome ni u umjerenoj fizičkoj formi.
- katakombe su zatvorene za zimu - obično u drugoj polovici prosinca i početkom siječnja. Ako dođemo u ovom periodu, provjerimo hoće li odabrani objekti sigurno biti otvoreni.
U kojoj mjeri je moguća situacija nedostatka mjesta, teško nam je reći. Katakombe sv. Callixtes su prilično popularni, iako nam se čini da su prilično među organiziranim izletima. U svibnju je s nama došlo doslovno nekoliko ljudi autobusom i odmah smo kupili karte za prvi slobodni termin.
Katakombe sv. Kaliksta
Nalazi se na adresi Na Apijevom putu (Via Appia), katakombe sv. Callisto (talijanski: Catacombe di San Callisto) su najveći pronađeni podzemni kompleks groblja. Naziv se odnosi na lik đakona Kalikstakoga Papa Zefirin dodijelio zadaću stvaranja i brige za ovu nekropolu. Kasnije je Kalikst postao papa i mučenik.
Unutra ćemo, između ostalog, vidjeti:
- Papina kripta S 3. stoljećegdje je pokopano 9 papa i 8 biskupa,
- Sv. Cecilijagdje je nekada stajao sarkofag sa svečevim tijelom, a sada se nalazi replika svečevog kipa na mjestu na kojem je, prema legendi, pronađen; relikvije sv. Cecilije i originalne skulpture nalaze se Sv. Cecilije u Trastevereu,
- galerije tzv Kubikula sakramenatasa zidnim freskama u dobrom stanju,
- goleme i široke hodnike ispunjene pogrebnim nišama.
Katakombe su otvorene svaki dan osim srijede od 09:00 do 12:00 i od 14:00 do 17:00 sati. Cijena izleta je 8 € za odrasle i 5 € za mlade od 6 do 15 godina. Ulaznice za obilazak na odabranom jeziku kupujemo na blagajni. (ažurirano siječnja 2022.)
Doći do katakombi javnim prijevozom prilično je jednostavno. Na ulazu u katakombe je stajalište Katakomba S.callistood kojeg ćemo biti doslovce udaljeni nekoliko minuta hoda. Na autobusnoj stanici, na primjer, autobus 218 polazeći iz okolice sv. Ivana u Lateranu ili autobusom 118 svrativši do Koloseuma ili kupališta Karakala. Pažnja! Ne možemo kupiti kartu u autobusu. (ažurirano siječnja 2022.)
Tražeći podatke o katakombama sv. Calliksta je najbolje posjetiti službenu web stranicu na poljskom. Tamo ćemo pronaći fotografije najvažnijih prostorija i puno praktičnih informacija.
Katakombe sv. Sebastijan
Katakombe sv. Sebastian (vlasnik: Catacombe San Sebastiano) udaljeni su manje od kilometra od katakombi sv. Kalikst, a za 10-ak minuta krećemo između dva kompleksa. Ulaz u podzemne hodnike nalazi se na Sv. Sebastian izvan zidina (u vlasništvu Basilica di San Sebastiano Fuori le Mura)koji je podignut na mjestu mučeničkog groba.
Podzemna nekropola nastala je korištenjem napuštenih kamenoloma vulkanskog tufa i u početku se jedina zvala katakombe. Unutra su sačuvane i kršćanske i rimske grobnice. Prema legendama, u katakombama su neko vrijeme bila tijela Sveti Petar i Pavao.
Unutra ćemo između ostalog vidjeti:
- kripta u kojoj se nalazi grobnica sv. Sebastijangdje ćemo vidjeti bistu svetog dlijeta (vjerojatno) Bernini,
- tri rimska nadgrobna spomenika iz 1. stoljećakoje su ukrašene dobro očuvanim štukaturama, mozaicima i slikama,
- ranokršćanski simboli na zidovima,
- muzej sarkofaga iz 3. i 4. stoljeća.
Obilazak katakombi sv. Sebastijan završava odlaskom u crkvu imena sveca. Vrijedi tamo provesti trenutak i vidjeti, između ostalog relikvija jedne od strijela koja je, prema legendi, probola sveca.
Katakombe sv. Sebastian otvoreni su za posjetitelje od ponedjeljka do subote od 10:00 do 17:00 sati. Zadnji ulaz je u 16.30 sati. Cijena izleta je 8 € za odrasle i 5 € za mlade od 6 do 15 godina. Ulaznice za obilazak na odabranom jeziku kupujemo na blagajni. Podaci o putovanju slični su onima opisanim u katakombama sv. Kaliksta. (ažurirano siječnja 2022.)
Ažurne informacije mogu se pronaći na službenim stranicama. Nažalost, opisi soba dostupni su samo na talijanskom jeziku. (od siječnja 2022.)
Domitili Katakombe
Katakombe Domitilla (talijanski: Catacombe Domitilla) su jedne od najstarijih i najopsežnijih kršćanskih katakombi. Njihova ukupna veličina je skoro 17 kilometara raspoređenih na četiri razine, od kojih je samo mali ulomak stavljen na uvid javnosti.
U početku je to bila privatna nekropola uspostavljena na teritoriju kojemu pripada Flavii Domitilla (kasnije sv. Domitila), careva unuka Vespazijan, neposredno uz postojeću grobnicu rimske obitelji Flavijana. Domitylla je zbog svoje vjere protjerana iz Rima na otok Ponzu. Nije do kraja poznato je li umrla mučeničkom smrću, jer jedna od hipoteza pretpostavlja da je umrla u požaru u vlastitom domu. Njezino tijelo vraćeno je u Rim i pokopano u katakombama.
Domitilline katakombe nisu na Apijevom putu, a oko dva kilometra dalje u blizini druge drevne rute - Preko Ardeatine. U podzemnoj nekropoli pokopana su dva mučenika iz vremena progona cara Dioklecijana - Nereus i Ahil. Obojica su bili rimski vojnici koji su dali svoje živote za svoju vjeru. U 4. stoljeće nad njihovim grobovima sagrađena je bazilika.
Unutra ćemo, između ostalog, vidjeti:
- djelomično podzemna groblja bazilika,
- ostatak nakon ranokršćanske freske (uključujući i dobro očuvanu sliku dobrog pastira), bogato ukrašena pogrebna niša sv. Domitilla,
- mali muzej s nalazima iz katakombi.
Katakombe su otvorene svaki dan osim utorka od 9:00 do 12:00 sati i od 14:00 do 17:00 sati. Posljednji izlet kreće 30 minuta prije zatvaranja. Cijena izleta je 8 € za odrasle i 5 € za mlade od 6 do 15 godina. Ulaznice za obilazak na odabranom jeziku kupujemo na blagajni. (ažurirano siječnja 2022.)
Do katakombi možemo doći jednim od autobusa, npr. autobusom broj 160, koji polazi iz blizine Kupališta Karakala. Silazimo na stajalištu Navigatori, odakle ćemo imati još 10-ak minuta hoda. Do Domitillinih katakombi također možemo doći za 20-ak minuta iz blizine katakombi sv. Kaliksta. (ažurirano siječnja 2022.)
Želite li saznati više i provjeriti trenutno radno vrijeme ili cijene, možete otići na službenu web stranicu koju vode službeni čuvari kompleksa – misionari iz Kongregacije Riječi Božje (lat. Societas Verbi Divini).