Nürnberg gotovo od samog početka ustanka Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija (njemački Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, skraćeno NSDAP) bio je jedan od ključnih gradova rastućeg nacističkog pokreta. Baš kao u pivskim podrumima München nastajala je nova zločinačka ideologija pa je u Nürnbergu i, šire, cijeloj regiji Franačke, izgrađena svojevrsna nacistička utvrda, gdje su se članovi stranke i svi povezani s njom mogli sastajati na stotine tisuća na godišnjim konvencijama.
Sam izbor Nürnberga za mjesto održavanja stranačkih kongresa nije bio slučajan. Grad je već unutra tijekom srednjeg vijeka bio je jedan od ključnih centara Reicha (Svetog Rimskog Carstva)gdje su stoljećima boravili svi njemački carevi. Dakle, to je bilo idealno mjesto za propagandu - posjetitelji Nürnberga mogli su osjetiti svoju nekadašnju veličinu, a ujedno osjetiti degradaciju svoje nacije nakon Prvog svjetskog rata u usporedbi s nekadašnjom moći srednjovjekovnog Reicha.
Povezuju se i s Nürnbergom Nirnberški zakoni (njem. Nürnberger Gesetze) iz 1935. godinešto je najavljeno na godišnjem saboru stranke. Detaljno su precizirali koga se može nazvati građaninom Reicha i definirali pravila za "obranu" čistoće njemačke krvi. Po novom zakonu zabranjeno je, između ostalog, da mješoviti brakovi Židova i građana Reicha. Ovi zakoni dopuštali su legalno oduzimanje državljanstva Židovima i Ciganima i njihovo naknadno ugnjetavanje 1939.-1945. Za neke čitatelje može biti šokantno da su neki od zakona napravljeni po uzoru na slična rješenja koja postoje u Sjedinjenim Državama u odnosu na crnce, a koja su funkcionirala dugo nakon završetka Drugog svjetskog rata…
Poraz Njemačke u Drugom svjetskom ratu i napredovanje saveznika na zapad značili su za grad da će uskoro biti zbrisan s lica zemlje. Američke i britanske trupe nisu poštedjele gladne centre koji su nedvojbeno bili povezani s nacističkom strankom. Prvi naleti na Nürnberg dogodili su se već 1942. ali glavno nevrijeme pogodilo je grad 2. siječnja 1945. godine. Srušena je tijekom jedne noći 90% srednjovjekovnih građevina povijesnog starog grada. Ono što je vrijedno pažnje - na prostoru unutar granica nekadašnjih gradskih zidina umrla je samo 21 osobadok su se u ostatku grada žrtve brojale u tisućama.
Kako je ovo moguće? Od srednjeg vijeka ispod grada su se kopali višekatni podrumi i tuneli koje su gradske vlasti koristile kao skloništa. U dijelu podzemnih prostorija skrivena su najvažnija urbana i njemačka umjetnička djela, uključujući regalije moći Svetog Rimskog Carstva i ukradeni oltar Wit Stossa iz crkve sv. Marije u Krakovu.
Više: Podzemne atrakcije Nürnberga - nekadašnji pivski podrumi, bunkeri, tamnice i kazamati
Poslije rata, neoštećen Palača pravde, o kojoj raspravljaju Međunarodni vojni sud i američki vojni sudovi, koji u tzv Nürnberški procesi osudili su neke od najvećih svjetskih ratnih zločinaca.
Nakon rata stari grad Nürnberg je obnovljen u skladu s povijesnim tlocrtom, ali su rekonstruirana samo neka od pročelja i zgrada.
Područje okupljanja nacističke stranke (njemački: Reichsparteitagsgelände)
godine održana su prva dva kongresa NSDAP-a u Nürnbergu 1927. i 1929. godine, odnosno dok još postoji Weimarska republika a prije uspona Adolfa Hitlera na punu vlast. Mjesto sastanka je odabrano park pod nazivom Aleja Leopolda (Luitpoldhain, u čast vladara Bavarske) na južnoj periferiji grada.
Krajem 20-ih godina 20. stoljeća u parku je započela izgradnja imenovanog spomenika Dvorana časti (njem. Ehrenhalle), koja je trebala biti počast poginulim vojnicima u Prvom svjetskom ratu. Karakteristična građevina bila je okružena s četrnaest stupova na kojima je trebala gorjeti vatra. Iako je gradnja Kuće časti završena god 1930. godine, godinu dana ranije, spomenik je korišten tijekom kongresa nacističke stranke proslava 16 žrtava Münchenskog puča. Riječ slavlje nije pretjerana, jer su se žrtve štovale s gotovo božanskim poštovanjem, a tijekom slavlja tzv. Krvava zastava (njemački Blutfahne). Ovu neobičnu relikviju, koja je pratila pučisti 9. studenog 1923. u Münchenu, donio je sudionik tih događaja Jakob Griminger.
Spomenik Dvorane časti praktički je netaknut. Nalazi se na sjevernoj strani Bayernstraße (Bayernstrasse) i možemo je pronaći pod koordinatama 49.435488, 11.108269.
U 1933. godine Adolf Hitler je došao na vlast. Odmah je odlučeno da Nürnberg postane sjedište godišnjih kongresa stranke i svih pridruženih organizacija. U tu svrhu odlučeno je izgraditi novu skijašku stazu na području južno od Aleje Leopolda, u području parka oko jezera Dutzendteich.
Blizina ovog malog jezera bila je popularno rekreacijsko područje još od god XIX stoljeća. Ovdje je radio popularan kafić Cafe Wanner (razrušena tijekom rata), i od 1876. godine na sjevernom dijelu jezera postojala su odvojena kupališta. U sklopu priprema za izgradnju kompleksa skijališta, odlučeno je da se unište atrakcije za tamošnje stanovnike: zatvorena su javna kupališta, postavljen fenjer u 1906. godine tom prilikom Izložbe Kraljevine Bavarske a zoološki vrt je bio zatvoren.
Oblikovati 11 hektara kompleks je naručen arhitektu Albert Speerkoji je također bio odani političar nacističke stranke. Speer je bio poznat po obožavanju starih oblika, a njegov omiljeni stil može se nazvati neoklasičnim, što je jasno vidljivo na očuvanim objektima u Nürnbergu. Njegov utjecaj na Hitlera može biti dokazan činjenicom da je W. 1937. godine diktator mu je zadužio da projektira potpunu obnovu Berlina, koji je nakon pobjede u ratu trebao postati svjetska prijestolnica tzv. Njemačka.
Jedna od prvih faza radova bila je pretvaranje avenije Leopold u široki trg po kojem je i dobila ime Leopoldov trg (njem. Luitpoldarena). Nasuprot tome podignuta je Dvorana časti (njem. Ehrenhalle). Tribuna časti (njem. Ehrentribüne). Između te dvije zgrade prolazila je trasa od ravnomjerno raspoređenih granitnih ploča.
Dugo dalje 150 metara tribina je bila namijenjena samo najvažnijim članovima stranke. Na oba kraja konstrukcije postavljeni su orlovi, visoki nekoliko metara. Zgrada je bila spremna za prve konvencije nacističke stranke. Građevina je srušena kasnih 1950-ih i danas od nje nema traga.
Iz 1933. do 1938. godine U novom kompleksu održavali su se godišnji stranački kongresi koji su postali događaj usporediv s današnjim glazbenim ili sportskim događanjima. Stotine tisuća Nijemaca dolazilo je u Nürnberg i nekoliko dana ranije kako bi posjetili grad, popili pivo i jeli domaće kobasice koje se ovdje proizvode od srednjeg vijeka. Većina sudionika konvencija, a bilo ih je gotovo milijun, prenoćila je u kampu koji se nalazi daleko južnije, od kojeg se gotovo ništa nije sačuvalo. Uvjeti nisu bili najhigijenskiji ni najugodniji, ali osim anonimnih prijava na suputnike, nitko se službeno nije žalio.
Sve su konvencije imale vodeću temu. Na primjer, izlaz u 1933. godine održana je pod zastavom pobjede i sudionici su proslavili kraj Weimarske republike, i 1937. godine kongres je održan pod zastavom smanjenja nezaposlenosti.
Tijekom 1930-ih radilo se na proširenju kompleksa, ali su samo neke od zgrada dovršene prije agresije na Poljsku. Izbijanje rata prekinulo je sve građevinske radove.
Trebalo je održati posljednju konvenciju pod sloganom mira 1939. godine, ali je otkazan zadnji dan kolovoza, dan prije napada na našu zemlju…
Neki od objekata su preživjeli rat, ali su neki od njih srušeni nakon 45. godine.
Zgrade na skijalištu
Uz spomenutu Dvoranu i Tribinu časti, u nizbrdici je izgrađeno još nekoliko zgrada i građevina, od kojih su neke opisane u ovom dijelu.
Kongresna dvorana (njem. Kongresshalle)
Veličanstveno zdanje trebalo je biti glavni simbol zabave Kongresna dvorana (njem. Kongresshalle)gdje su se trebale održati sve konvencije vladajuće stranke NSDAP.
Za projektiranje zgrade bio je odgovoran arhitekt Ludwig Ruffkoji je umro u 1934. godine; njegov je posao nastavio sin Franz. Prema prvotnom planu, zgrada je trebala biti ogromna natkrivena dvorana u obliku potkove, okružena kompleksom s desecima prostorija. Po uzoru na Roman Koloseum zgrada bi trebala primiti do 50 000 članova stranke i trebao je biti dvostruko veći od originala. Prema projektu, u središtu dvorane trebala je biti podignuta platforma s koje bi se sam čelnik obraćao stranačkim aktivistima.
Položen je kamen temeljac za izgradnju Kongresne dvorane 1935. godine. Iz 1937. godine do izbijanja rata na gradilištu Kontinuirano je radilo 1.400 radnika. Ne samo da je sam projekt bio ambiciozan, već je i njegova lokacija izazvala velike poteškoće. Za gradilište je odabrano močvarno područje na sjevernoj obali jezera Dutzendteich. Kako bi se osigurala stabilnost zgrade, temelji se sastoje od 20.000 uskih stupova. Sama baza već je potrošila nezamislive resurse.
Izbijanje rata zaustavilo je rad. Sve do drugog poluvremena 1939. godine bila je moguća izgradnja velikog dijela školjke glavnog gledališta (bez krova) i pripadajućih zgrada. Gotova konstrukcija trebala je biti gotovo visoka 70 metaraali samo uspio doći do visine 39 metara.
Nakon završetka rata gradske vlasti su imale razne ideje za korištenje nedovršenog objekta. Primjerice, htjeli su ga srušiti, ali bilo je i ideja da se postojeći dio iskoristi i izgradi trgovački centar! Nitko nije pristao na tako bizarnu ideju i danas je zgrada najveći sačuvani trag arhitekture Trećeg Reicha.
Neke od prostorija su napravljene Dokumentacijski centar okupljališta nacističke stranke (Njemački Documentationszentrum Reichsparteitagsgelände) (opisano u nastavku) i Nürnberški simfonijski orkestar ima svoje sjedište. Unutarnja dvorana, namijenjena za gledalište, prepuštena je sama sebi.
U unutarnju dvoranu ulazimo uskom cestom na istočnom dijelu zgrade. Pažnja! Na licu mjesta, budimo oprezni, tu i tamo prolaze turistički autobusi.
Zeppelin polje (njem. Zeppelinfeld)
Istočno od jezera Dutzendteich nalazi se divovsko jezero Zeppelin polje (njem. Zeppelinfeld)koja je dobila ime u 1909. godine u čast sletanja zračnog broda na njega. Na ovom području su 1920-ih godina nürnberške vlasti stvorile rekreacijski park, čiji je dio bio općinski stadion koji i danas postoji.
Dolaskom nacističke stranke na vlast nastao je gotovo kvadratni prostor, gdje su tijekom konvencija god 1933. i 1934. godine bile su parade članova stranke. Danas se ovo područje zove Zeppelin Field. Za vrijeme konvencija pred Hitlerom su i paradirali Vojnici Wehrmachta i članovi omladinske radne službe (njemački: Reichsarbeitsdienst).
U godinama 1935-1937 na sjevernoj strani trga izgrađena je duga i gotovo duga Tribina od 360 metara (njemački: Zeppelinhaupttribüne); u čijem se središtu nalazila platforma s koje je govorio zapovjednik. Na vrhu je bila ogromna svastika. Po uzoru na tribinu koju je dizajnirao Speer pergamonski oltar poznat i kao Veliki Zeusov oltar, čija se rekonstrukcija može vidjeti u Pergamonskom muzeju na Muzejskom otoku u Berlinu.
Odvojeno Zeppelin Field imalo je pravokutni oblik s dimenzijama 312 puta 285 metara. Gotovo da bi mogao biti tamo u jednom trenutku 200 tisuća ljudi. S druge tri strane polje je bilo okruženo manjim tribinama, od kojih su do danas sačuvani samo temelji,
Tijekom kongresa u 1937. godine emisija je zvala katedrala svjetlosti, tijekom čega 150 farova okolno područje sjalo je snažnom zrakom prema gore.
20. travnja 1945. godine Američke trupe ponovno su zauzele grad od nacističkih snaga. Dva dana kasnije, na Zeppelin Fieldu, održana je svečana osvajačka parada, tijekom koje je pet američkih vojnika primilo Medalja časti, tj. najviše vojno odlikovanje u Sjedinjenim Državama. Nakon ceremonije dignuta je ogromna svastika, što je bila simbolična demonstracija svijetu da je era Trećeg Reicha došla do kraja.
Glavna tribina i trg trga preživjeli su rat i koristile su ih stacionirane američke trupe, uklj. kao igralište američkog nogometa. S obje strane tribine nalazila se kolonada, koja je samo u njoj demontirana 1967. godine iz sigurnosnih razloga. Nakon nekog vremena srušene su i dvije kule na oba kraja građevine.
Slobodno možemo ući u očuvani dio štanda i čitati opisne ploče na engleskom jeziku. Do mjesta možemo doći, na primjer, hodajući oko jezera Dutzendteich s istoka.
Danas se ovo područje koristi kao trkaća staza.
Gradski stadion (njem. Städtisches Stadion)
Stadion bundesligaša nalazi se sasvim blizu Zeppelin Fielda 1. FC Nürnberg. Zgrada je otvorena u 1928. godine a izvorno se zvao jednostavno Gradski stadion (njem. Städtisches Stadion).
Iz 1933. godine u objektu su se održavali sastanci njemačke mladeži Hitlerove mladeži i sportski nastupi.
70-ih godina prošlog stoljeća započela je rekonstrukcija stadiona, a u narednim godinama više puta je moderniziran. Danas zgrada ne podsjeća na svoju prvu verziju iz 1930-ih i ima ime Max-Morlock-Stadion. To je priznanje Maxu Morlocku, koji je većinu svoje karijere kao nogometaš proveo u lokalnom 1. FC Nürnbergu.
Wielka Droga (njem. Große Straße, Grosse Strasse)
Gotovo široka četrdesetak metara i duga oko dva kilometra cesta je trebala biti mjesto glavne vojne parade Wehrmachta.
Ruta ide ravno prema dvorcu Nürnberg, koji je trebao simbolizirati vezu nekadašnjeg velikog Prvog Reicha s obnovljenim Trećim Reichom.
Cesta postoji i danas i tu se odvijaju razna događanja. 2022. godine dio trase bio je podložan obnovi.
Njemački stadion (njemački: Deutsches Stadion)
Na istočnoj strani Velike ceste bila je predviđena gradnja najveći stadion na svijetukoji je prema pretpostavkama trebao držati cca 400.000 gledatelja! Predmet je trebao oblikovati kao potkovu vlč. dug oko 800 metara i širok 450 metara. Sam projekt smatra se jednim od najboljih primjera nacističke megalomanije.
Izgradnja je službeno počela 9. srpnja 1937. godineali do izbijanja rata iskopani su samo temelji i duboka rupa. Nakon rata jama je potopljena iz koje je nastao tzv Srebrno jezero (njem. Silbersee).
Pažnja! Nakon rata vodosprema se koristila kao svojevrsno smetlište u koje se slijevao raznovrstan otpad; ni pod kojim okolnostima ne smijemo ulaziti niti dirati vodu!
Leopold Hall (njem. Luitpoldhalle)
Leopold Hall (njem. Luitpoldhalle) osnovana je u 1906. godine s pogledom na Izložba Kraljevine Bavarske u stilu Art Nouveau, koji je bio popularan u to vrijeme. Izložba je održana u Nürnbergu povodom 100. obljetnica uključivanja grada u granice Kraljevine Bavarske. Unutra su predstavljeni strojevi i druga industrijska oprema.
Izvorna zgrada bila je duga iznad vrha 180 metara i dvorana širine 50 metaračija je unutrašnjost nalikovala tipičnoj minhenskoj pivnici. Sljedećih godina u dvorani Leopold organizirana su razna događanja i događanja.
U 1933. godine započela je zamjena bivše izložbene dvorane za konvencije NSDAP-a. Za projektiranje promjena bio je zaslužan Albert Speer, a prva konvencija u zgradi održana je godinu dana nakon početka radova. Nakon rekonstrukcije, mogao bi čak biti i unutra odjednom 16.000 ljudi.
U 1935. godine najavljeno je stupanje na snagu u dvorani Leopold Nürnberški zakoni.
Zgrada je potpuno uništena tijekom jednog od prvih napada na grad tijekom noći 28 29. kolovoza 1942. god. Od izvorne dvorane do danas su sačuvane samo stepenice koje vode u zgradu.
Šetnja nekadašnjim skijaškim stazama
Do danas nije preživjelo puno originalnih građevina, ali nekadašnji kompleks spusta i dalje je najveće područje preživjele nacističke arhitekture. Otvorene su prostorije Kongresne dvorane Dokumentacijski centar okupljališta nacističke strankeO čemu smo napisali nekoliko riječi u jednom od sljedećih odjeljaka.
Tri zgrade su u dobrom stanju:
- nedovršena ljuska Kongresna dvorana,
- sačuvana u izvornom stanju Dvorana heroja,
- Tribina na Trg Zeppelinačiji je dio nakon rata demontiran.
U slučaju preostalih građevina sačuvani su doslovno pojedinačni ulomci / kamenje.
U cijelom području postoje informativne ploče na engleskom jeziku koje opisuju zgrade i područja pored kojih smo prošli, kao i našu lokaciju.
Potrebno je oko dva do tri sata za laganu šetnju cijelom padinom i vidjeti sve ostatke (ne uključujući posjet Dokumentacijskom centru). Ako želimo izbjeći sjeverni dio i Dvoranu heroja, trebalo bi nam biti dovoljno oko sat i pol.
Kako doći do kongresnog prostora? (ažurirano rujna 2022.)
Najlakši način da dođete do područja Hala Kongresowa je korištenjem tramvaj broj 8koji polazi s glavnog željezničkog kolodvora (stajalište Nürnberg Hbf). Izlazimo na autobusnoj stanici Doku-Zentrum. Vrijeme putovanja od kolodvora je cca 12 minuta. Karta se može kupiti na automatu na autobusnoj stanici.
Današnja konvencija
Nakon rata, gradske vlasti su odlučile obnoviti jezero Dutzendteich i okolno područje stanovnicima. Danas je jedno od omiljenih mjesta za odmor lokalnog stanovništva. Na licu mjesta možemo iznajmiti čamac i plivati na jezeru, prošetati ili trčati okolo ili otići u neki od kafića. Ponekad je teško povjerovati da se prije manje od 100 godina ovdje dogodila jedna od najnehumanijih političkih formacija poznatih svijetu…
Cijena najma broda (ažuriranje svibnja 2022.):
- 30 minuta za 2 osobe - 8 €
- 30 minuta za 3 osobe - 10 €
- 30 minuta za 4 osobe - 12 €
- sat za 2 osobe - 12 €
- sat za 3 osobe - 14 €
- sat za 4 osobe - 16 €
Iznajmite SUP (Stand Up Paddling) dasku na sat vremena - 12 €
Dokumentacijski centar kongresnog područja NSDAP-a
U 2001, u sobama u nedovršenoj zgradi Kongresna dvoranaotvorio Dokumentacijski centar za kongresna područja nacističke stranke (njemački: Dokumentationszentrum Reichsparteitagsgelände). Muzej predstavlja: povijest nacističke stranke, Nürnberške konvencije i zločine protiv čovječnosti.
Unutra ćete pronaći 19 tematskih izložbi koje između ostalih predstavljaju:
- način na koji je Adolf Hitler došao na vlast, njegova povijest i početak stranke,
- povijest minhenskog puča,
- povijest i arhitektura skijaških staza u Nürnbergu,
- fotografije Nürnberga prije i tijekom skupova, na kojima se među ostalima vidi veseli Nijemci koji posjećuju grad i piju pivo,
- povijest Nürnberških zakona, ugnjetavanje ljudi drugih rasa i religija,
- kraj nacističke stranke i kasnija Nürnberška suđenja.
Jedinstvena vrijednost muzeja su fotografije i multimedijalni planovi skijaških staza na kojima se može vidjeti kompleks iz godina. 1933-1938.
Na kraju obilaska izlazimo na vidikovac iznad otvorenog interijera Auditorija Kongresne dvorane.
Opisi u muzeju su samo na njemačkom jeziku, ali za ulazak dobit ćemo audio vodič na poljskom jeziku bez dodatne naknade. Provest ćemo cca dva satasve dok odlučimo poslušati sve opise.
Muzej je težak. Posjetitelji iz Poljske često mogu doživjeti bijes ili tugu, a neke od izložbi može biti teško poslušati u cijelosti. Cijela je prikazana objektivno, iako očito veliki dio izložbe predstavlja njemački pogled na nacistički teror nad vlastitim građanima, što je trebalo utjecati na nedostatak pravog otpora dijela njemačkog društva.
Praktične informacije (ažurirano kolovoza 2022.)
Ulaz u izložbeni prostor nalazi se u sjeveroistočnom kutu zgrade Kongresna dvorana na adresi Bayernstraße 110 (Bayernstrasse 110).
Cijene ulaznica:
- Odrasli - 6 €;
- Djeca i studenti - 1,50 €.
U cijenu je uključen audio vodič na poljskom jeziku.
Radno vrijeme:
- ponedjeljak - petak - od 9:00 do 18:00 sati;
- subota - nedjelja - 10:00 do 18:00 sati;
- Zadnji prijem u 17:00 sati.
Nürnberški procesi, Palača pravde (njemački Justizpalast) i soba broj 600
Nakon rata, saveznici su izabrali Nürnberg kao mjesto gdje se trebao sastati Međunarodni vojni sud a gdje su se trebala odvijati druga bočna suđenja (tzv. Nürnberški proces). Bila je to u izvjesnom smislu simbolična poruka Hitlerovim poslušnicima skrivena u društvu – na mjestu gdje su se održavali kongresi završile bi najvažnije figure svrgnute vlasti.
Sjedište tribunala odabrano je zapadno od povijesnog starog grada Palača pravde (njem. Justizpalast)koja nije stradala od savezničkih zračnih napada. Dvorski kompleks izgrađen je u 1909-1916 a osim bezbrojnih "površinskih" prostorija, imao je i višećelijski zatvor u kojem su zatvorenici i neki svjedoci držani tijekom suđenja.
Suđenja i ispitivanja odvijala su se u soba broj 600, što možemo pogledati, sve dok se nijedan slučaj ne odvija na određeni dan.
Glavni pretres bio je usmjeren na suđenje najvažnijim ratnim zločincima i njihovim suradnicima. Tribunal uključuje tužitelje iz četiri zemlje koje osnivaju Međunarodni vojni sud: Francuska, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Rusija. Tijekom suđenja ruski tužitelji pokušali su zločine u Katinju pripisati njemačkoj strani, ali je krivotvorina bila previše očita i zaključak je potpuno izostavljen.
Sud zasjeda od tada Od 20. studenog 1945. do 1. listopada 1946. godine. Na Na smrt je osuđeno 12 osobaod kojih je deset obješeno 16. listopada 1946. godine. Hermanna Göringa izvršio samoubojstvo prije izvršenja kazne, i Martin Bormann je osuđen u odsutnosti, iako je već tijekom suđenja bio mrtav, ali su saveznici u 1946. godine još su ga živa tražili. Još nekoliko osoba osuđeno je na zatvorske kazne, uključujući Albert Speer, arhitekt odgovoran za kompleks skijališta.
Nakon što je glavni proces završen, krenulo se 12 sporednih procesa (tzv. Nürnberška suđenja) pred američkim vojnim sudovima koji su trajali do 1949. godine. Na njihovom tečaju odvojeno su suđeni liječnici, zaposlenici tvrtki koje podržavaju ratni stroj i odvjetnici. I ovdje su mnogi osuđeni na smrt vješanjem i na doživotni zatvor.
U U 1950-ima klima se u Njemačkoj promijenila. I dok su neke smrtne kazne učinkovito izvršene ubrzo nakon izricanja presude, neke su dugotrajne zatvorske kazne znatno skraćene u sljedećim godinama - u nekim slučajevima čak s doživotnog zatvora na 10 godina. Bilo je i slučajeva zamjene smrtne kazne kaznama od 10 i 15 godina zatvora.
Posjet Palače pravde – Spomen obilježja Nürnberškog procesa
Na trećem katu Palače pravde stvorena je posebna izložba posvećena Nürnberškim procesima - Spomen Nirnberških suđenja (njemački Memorium Nürnberger Prozesse). Najveći dio izložbe opisuje godine 1945.-1949., ali i početke Adolfa Hitlera i njegove stranke, ratna vremena i razdoblje nakon završetka suđenja.
Osim tekstualnih materijala, izložba uključuje i neke artefakte iz samih procesa, uključujući originalne klupe ili škrinju u kojoj su se čuvali dokazi.
Opisi na licu mjesta su samo na njemačkom, ali na ulazu ćemo dobiti besplatan audio vodič na poljskom jeziku. Najbolje je zakazati oko dva sata za svoj posjet; duljina materijala na poljskom je impresivna.
Suđenja se još uvijek odvijaju u sobi 600, ali ako je besplatan moći ćemo ga i pogledati. Čak i ako je soba zauzeta, možemo je gledati s izložbene razine kroz jedan od malih prozora. S prozora ćemo moći pogledati i ostatke zatvora i nekadašnje šetnice.
Praktične informacije (ažurirano kolovoza 2022.)
Cijene ulaznica:
- Odrasli - 6 €;
- Djeca i tinejdžeri - 1,50 €.
Nakon uplate od 3 € dobivamo dnevnu kartu koju možemo koristiti i u drugim muzejima kojima upravlja grad.
Subotom u 14:00 sati organiziraju se izleti na engleskom jeziku uz nadoplatu od 3 €.
Ulazni dani i vrijeme:
- Izložba u Palači pravde otvorena je svaki dan osim utorka.
- Ljetna sezona (od 1. travnja do 31. listopada):
- radnim danima - od 9:00 do 18:00;
- vikendom - od 10:00 do 18:00 sati;
- U ostalim mjesecima izložba je otvorena od 10:00 do 18:00 sati.
Voziti:
Do Palače pravde možemo doći podzemnom linijom U1. Silazimo na stanici Bärenschanzeodakle nam ostaje još nekoliko stotina metara.
