Svakako platno "Sobieski kraj Beča" autorstvo Jan Matejko to nije najvrjednije ili najistaknutije djelo koje predstavljaju Vatikanski muzeji. Ipak, platno je dolično počašćeno, a prostorija u kojoj je slika izložena dobila je ime Sobieski soba.
Povijest slike
Radi na "Jan Sobieski kraj Beča" (platno poznato i po imenu "Pobjeda u Beču") počeo je umjetnik oko 1879. godine. Godinu dana ranije došlo je do austro-turskog sukoba i Austro-Ugarska je zauzela Bosnu i Hercegovinu. Bližila se 200. godišnjica bitke kod Beča i sve je upućivalo na to da će vlasti tu činjenicu htjeti iskoristiti u propagandne svrhe, marginalizirajući pritom ulogu poljskih postrojbi.
Osobito sramotne članke tiskao je bečki list "Neue Freie Presse", koji je Sobieskog prikazao kao pijanicu i hama, a poljsku vojsku kao barbare. Matejkova slika bila je dakle protuakcija takvom krivotvorenju povijesti. Godine 1880. nastala je prva verzija djelaali slikar se pripremao za rad na njezinom konačnom obliku za još dvoje godine pažljivog proučavanja starih portreta i povijesnih studija. Uspio je doći do obljetnice i 1883. godine platno je izloženo u Beču. Matejko je sobu platio iz vlastitih sredstava i besplatno je stavio na raspolaganje posjetiteljima. Kako se ispostavilo, radilo se o golemom oku.
Marian Gorzkowski, koji je bio prisutan na izložbi, napisao je:
"(…) čak su i čuvari kuhara, razni bečki prodavači, pa čak i seljaci iz okolice Beča posjećivali sliku (…) Nakon tri tisuće (posjetitelja) ponovno silaze dnevno."
Čak je i sam car vidio sliku.
Obljetnica bitke poklopila se s 25. obljetnicom slikareva stvaralaštva. Tijekom svečanih proslava u Krakowu, umjetnik je javno ponudio sliku Papi. Naglasio je, međutim, da to nije osobni dar, već dar cijelog naroda. Kako javlja Krakow "Vrijeme" Matejko je tada rekao:
"Gdje je dotrčao glasnik iz Beča s kraljevskim pismom i zastavom proroka - tamo šaljemo sliku da osvijestimo ovaj trenutak. Tamo, iz Vatikana, to će rječitije nego drugdje podsjećati na naše nikad istekle zasluge, prava i boli.istodobno naše nade, a s njima i zavjet nepokolebljive privrženosti Stolici naše svete vjere (…) Želiš me razumjeti: ne dajem Svetog Oca, želim, želim te prihvatiti (sliku) i vratiti je Svetom Ocu."
Umjetnikova želja je ispunjena i u prosincu ove godine rad je poslan u Vatikan. Na slikarevu odluku možda je utjecala činjenica da je barjak velikog vezira koji je zarobio Sobieski izgubljen u Rimu (vjerojatno je uzrok bila zbrka prilikom promjene ukrasa, iako su se čuli glasovi da su stijeg ukrali Turci).
Unatoč nekim kritičnim glasovima iz zemlje (vjerovalo se da bi slika trebala ostati u zemlji, tehnički je slaba ili je bila slabo izložena) valja napomenuti da je Matejkov dar bio cijenjen u Vatikanu. "Jan Sobieski kraj Beča" visjela je u velikoj dvorani blizak poznatom Stanzu Rafaeli (tako i Kornel Makuszyński, koji je napisao "(…) u Vatikanu / Matejko visi na najgorem zidu"). O tome svjedoči i činjenica da je jedna od slika u galeriji Kandelabrów bila posvećena trenutku predstavljanja slike.
Nažalost, Poljaci koji žive u Rimu nisu se pobrinuli da tadašnji vodiči sadrže detaljne podatke o slici. Otac Wincenty Smoczyński, pokušavajući ispraviti ovu pogrešku, opisao je priču o hodočašću, čiji je vodič rekao: "Gospodo! Ovaj vitez koji sjedi na konju - ovdje je pokazao na Sobieskog - japanski je vitez koji je odlučio ubijati kršćane u svojoj zemlji (…)".
Analiza i interpretacija slike "Jan Sobieski u Beču" razlikuje se od platna s prikazom pobjede Beča u samom odabiru scene. Matejko je odlučio ne prikazati bitku ni susret Jana III Sobjeskog i cara. Umjesto toga, naslikao je trenutak slanja pisma Papi (kralj je trebao napisati: "Došli smo, vidjeli smo, Bog je pobijedio"). Ovakav odabir scene daje slici kršćanski smisao – pobjeda je Božji dar i svjedočanstvo superiornosti kršćanstva nad islamom. To odjekuju simboli vidljivi na platnu: bijela golubica (Duh Sveti) vidljiva je iznad poljskog plamenca, a krajolik nakon bitke okružen je dugom (simbol Božjeg blagoslova).
U međuvremenu, jato crnih vrana lebdi iznad turskog logora u pozadini. Jan III Sobjeski jaše konja velikog vezira, što znači pokoravanje islama. Poljski kralj, smješten nešto desno od središta, okružen je s tri skupine likova. U dnu vidimo turske ratne zarobljenike i dva leša: Turčina i silovanu Njemicu. Austrijski vojnici predvođeni princom Charlesom od Lorraine prilaze kralju s desne strane. Prinčev konj saginje glavu pred poljskim kraljem kao da mu priznaje suverenitet. S desne strane vidimo između ostalih poljske vojnike i zapovjednike poznati topnički general Marcin Kącki i poljski hetman Mikołaj Hieronim Sieniawski. Uz kralja možemo prepoznati njegovog sina Jakuba Sobieskog. Na suprotnoj strani vladara vidimo Bl. Marka iz Aviana. Krakovski kanonik Mikołaj Denhoff prikupio je kraljevo pismo papi i prorokovu zastavu.