Obrambene zidine dubrovačke utvrde jedna su od najskupljih, a ujedno i najpopularnijih atrakcija južne Hrvatske. Vrijedi kupiti kartu i otići na dugo putovanje u vremenu i prostoru preko krovova povijesnog grada.
Povijest
Većina povjesničara se slaže da su prve zidine podignute krajem 8. stoljeća. Najvjerojatnije su se stanovnici prethodno sklonili iza drvene palisade. No, nagli razvoj grada, a posebno pojava agresivnih susjeda, potaknuo je građane Ragusa (koji je prije bio poznat kao Dubrovnik) za izgradnju snažnijih utvrda. Nismo morali predugo čekati da “testiramo” zidove.
Godine 867. grad su napale arapske trupe. Opsada se otegla, pa su građani zamolili pomoć od bizantskog cara. Srećom, na obali se ubrzo pojavila velika carska flota koja je otjerala osvajače (i porazila ih u dvije pomorske bitke u sljedećim godinama). Raguza je izdržala 15-mjesečnu opsadu, što, prema tvrdnjama povjesničara, dokazuje da su utvrde i tada morale biti proširene.
Drugi napad na grad trebali su izvršiti Mlečani. Danas je teško jasno odrediti koje se godine to dogodilo (i je li se uopće dogodilo). Legenda kaže da je svećenik hodajući noću ulicama vidio sv. Vlaha (prema drugoj priči, svetac je došao k duhovniku u snu), koji je naredio da se vijećnici probude i naoružaju da se okupe jer su se neprijatelji približavali Dubrovniku..
Oprez je upalio - kada su se mletački brodovi pojavili na obali zatekli su grad spreman za borbu. Od tada se sveti Błażej smatra zaštitnikom grada, a njegove slike (biskup koji u ruci drži maketu Raguse) nalaze se na mnogim lokalnim građevinama.
Dubrovnik je 80-ih godina 12. stoljeća vodio rat protiv vojske srpskih knezova iz roda Nemanija. Grad se još jednom uspio obraniti (vjerojatno zahvaljujući pomoći normanskih vladara iz južne Italije) i nanio velike gubitke Srbima. Vijeće je odlučilo ne krenuti u borbu desetljećima kasnije, kada su se u Dalmaciji pojavile križarske trupe koje su potkupili Mlečani. Prihvaćena je mletačka vlast izbjegavši tako sudbinu koju su osvojili zadarski osvajači.
U 15. stoljeću Raguza je vodila dva važna rata: s bosanskim knezom Radoslavom Pavlovićem i sa Stjepanom Vukčićem Kosačom. Prvi sukob natjerao je Vijeće da izvrši potrebne poteze i proširenje zidova. Dobro su nam došli tijekom Drugog svjetskog rata, kada su bosanske trupe opsade grad. Građani su također iz ovog sukoba izašli neozlijeđeni, pribjegavajući prijevari. Kad je Stjepan Vukčic Kosača zaprijetio Raguzi, vijeće je objavilo visoku nagradu za kneževu glavu. Vjerojatno je upravo taj korak natjerao Bošnjake da se povuku iz Dubrovnika. Rastuća turska prijetnja natjerala je Vijeće da poduzme energične korake kako bi osiguralo sigurnost grada. Uz diplomatske akcije, proširene su i zidine i dodane su dodatne utvrde. Na sreću, turski napad se nikada nije dogodio.
Početkom 19. stoljeća Dubrovnik je uvučen u francusko-ruski sukob. Nakon okupacije Venecije od strane Napoleonove vojske, Rusi su skrenuli pozornost na samostalnu Raguzu (ovdje su planirali izgraditi mostobran na Jadranu). Godine 1806. ruske i crnogorske trupe (zajedno s mornaricom) ušle su na teritorij republike. Male francuske trupe zatvorile su se u grad pokušavajući preživjeti topničku vatru. Osvajači su se povukli kada se približila vojska generala Marmonta (ostavivši za sobom opljačkani Cavtat i Rjeku Dubrovačku). Naoleonski zapovjednik, na iznenađenje Vijeća, najavio je likvidaciju slobodne Republike. Istodobno su započeli radovi na izgradnji dviju novih utvrda: na brdu Srđ i na otoku Lokrumu. Ove prve utvrde neočekivano su ispunile svoju ulogu u 20. stoljeću - prilikom napada crnogorskih snaga na grad. Opsada je trajala od 1. listopada 1991. do 31. svibnja 1992., a jedan od ključnih događaja je tzv. bitka za brdo Srđ.
Hrvatska postrojba od nekoliko desetaka sklonila se u staru napoleonsku utvrdu, izdržala napade nadmoćnih jugoslavenskih snaga, istovremeno uništivši jedno od oklopnih vozila. Snažan otpor spriječio je osvajanje brda i pojačanje vatre na grad.
Danas su sačuvane utvrde i zidine najzanimljivija turistička atrakcija Dubrovnika, koju često posjećuju turisti.
Šetnja po bedemima (arhitektura i zanimljivosti)
U zidove možete ući na tri mjesta. Iza Vrata od Pile (lijevo nakon ulaska u Stari grad), na tvrđavi sv. Jana i Akwarium i na ul. Svetog Dominika.
Da biste došli do zidina na vratima Piła, morate se popeti stepenicama (postoje ograde, dvije su tračnice). Zatim idemo lijevo prolazeći preko kapije. Od kasnog srednjeg vijeka bila je jedna od najvažnijih točaka u obrambenom sustavu grada. Do njega vodi kroz opkop kameni most (u srednjem vijeku je bio spojen na drveni most koji se podizao svake noći), a iznad prvog odlomka nalazi se lik sv. Vlaha.
Stanovnici Raguse pridavali su veliku važnost sigurnosti (neke njihove odluke iz današnje perspektive djeluju paranoično). Metoda novačenja stražara i njihova podjela bila je iznimno komplicirana (podijeljeni su u posebne skupine i dodijeljeni kontrolnim službenicima). Za takav posao dodijeljeno je i plemstvo i pučanstvo. Stražari su čuvali zidine, a noću su patrolirali ulicama grada kako bi provjerili kreće li se tko bez baklji. Takvo ponašanje kažnjavalo se novčanom kaznom ili dva mjeseca zatvora.
S lijeve strane vidimo ulicu Stradun, koja je u ranom srednjem vijeku bila opkop nekadašnje Raguse. Nakon što je popunjen, grad koji leži na otoku pridružio se kopnu. Na početku ulice možete vidjeti okrugli Veliki Onofrijin bunar. Idući dalje dolazimo do tornja Puncion. Možemo prošetati ili se popeti (isplati se zbog pogleda!). Ime kule dolazi od talijanske riječi pulcella, što znači djevica. Toranj je dobio zbog blizine samostana sv. Klara, koji se nalazi neposredno uz nju, s unutarnje strane utvrde.
Idući dalje dolazimo do moćne kule Bokar (u renoviranju 2022. godine). Nalazila se na uglu zidina, a vidljivi topovi mogli su granatirati more, kopno i tvrđavu Lovrijenac. Pojava topništva natjerala je građane da dovedu stručnjake i vojnike koji su mogli proizvoditi i koristiti vatreno oružje. Bila je to jedna od iznimaka u gradskoj politici, jer je dubrovačko vijeće rijetko koristilo pomoć vojnika plaćenika (zapovjednici vjerojatno uopće nisu bili angažirani). To je bilo povezano s vrlo visokim troškovima - talijanski vojnik bio je plaćen tri puta više nego stanovnik grada regrutiran u vojsku.
Jedan od najljepših dijelova našeg puta je pred nama, tj hodati po morskoj obali. Između kule Bokar i utvrde Svetog Ivana podignuta je samo jedna kula - Sveta Marija. U preostalom dijelu stvorena su četiri bastiona (Sv. Petar, Sv. Margareta, Sv. Stjepan i Spasitelj). Prvi od njih ponekad se naziva bastionom Mrtvog zvona. Ime potječe od obližnje crkve, gdje se zvono koristilo samo za pogrebne službe. Morski dio zidina stvarao je Vijeću u Raguzi mnogo problema. Stanovnici grada redovito su kovali rupe i prolaze u stijenama, što bi u slučaju napada s mora moglo dovesti do urušavanja grada. Unatoč najavi novčane kazne za takve radnje, situacija se nije popravila (može se samo nagađati zašto su stanovnici probijali rupe u zidovima), pa je kazna podignuta na 500 perpera. Bio je to nevjerojatan iznos - nekoliko desetaka godina kasnije, za isti iznos moglo se angažirati stotinu albanskih vojnika na mjesec dana! Ovaj dio zidina završava utvrdom sv. Ivana, čija je baza bila Pier Tower. Početkom 15. stoljeća uvršten je u utvrdu dozidanjem zida i stvaranjem novih proreza za strijele. Danas se u njoj nalazi Pomorski muzej i Akvarij.
Također u ovom trenutku možemo završiti naše putovanje ako se ne osjećamo sposobnim ići dalje. Ako odlučimo nastaviti marš, ići ćemo preko luke. Bilo je najslabija točka u obrambenom sustavu grada. Ulaz u luku branio je lanac razvučen pod vodom i ratni brodovi. U svom vrhuncu grad je imao šest galija i nekoliko manjih brodova. Možda ova brojka nije impresivna, ali morate imati na umu da je osoblje jedne kuhinje gotovo 150 ljudi! Okolni gradovi (Zadar i Trogir) rijetko su uspjeli izgraditi više od jedne galerije. U Dubrovniku se za službu na brodu nisu koristili robovi, već nasumično odabrani i plaćeni stanovnici grada. Osim toga, Vijeće je naredilo svim većim privatnim brodovima da osiguraju odgovarajuće naoružanje pomorcima koji na njima rade. Gradski brodovi bili su stacionirani u zgradi Velikog arsenala. Na rivu su vodila dvoja vrata: Ponta i Ribarnica. Potonje je dovelo do velike tržnice ribe koja je stoljećima radila u luci.
Zatim prolazimo još jedan silazak sa zidina (možda će naše ulaznice biti provjerene ovdje), a zatim prolazimo između Dominikanskog samostana i utvrde Revelin i Vrata od Ploča. Tijekom šetnje možemo dobro pogledati crijep. Svakako ćemo primijetiti da je na nekoliko mjesta stari crijep položen preko novih krovova. Vezano je za razaranja koja je Dubrovnik pretrpio tijekom posljednjeg rata. Mnoge građevine su nepovratno uništene, a stanovnici su, ne mogavši ih obnoviti, preživjele ulomke postavljali na obnovljene kuće.
Posljednji dio puta je pred nama. Kroz vrata Buža vodi uspon (koje u 19. stoljeću od strane austrijskih vojnika koji su skraćivali put izvan grada), toranj sv. Vida, toranj sv. Lucije i toranj sv. Barbara. Dugo vremena Dubrovnik nije imao dovoljno dubok opkop. Uporedo s porastom turske prijetnje, počele su se sve ozbiljnije misli promijeniti ovo stanje. Problem je, međutim, bio što je grad izgrađen na tvrdoj stijeni, što je otežavalo kopanje. Vijeće Republike izdalo je posebno priopćenje prema kojem se kamen za gradnju novih kuća mogao dobiti samo pri gradnji opkopa. Osim toga, seljaci iz obližnjih sela slali su se i na kopanje, a kad su Turci još više ojačali, čak su i klerici bili vučeni na rad u grad.
Ovaj dio ceste omogućuje vam da u potpunosti procijenite ljepotu Dubrovnika - s visokih zidina možete vidjeti cijeli grad! Na kraju ovog dijela utvrde uzdiže se moćan Kula Minčeta. Osnovana je početkom 14. stoljeća (ime dolazi od plemstva de Menze na čijem je zemljištu sagrađena kula), ali svoj današnji izgled duguje brojnim rekonstrukcijama. Vlasti Raguse smatrale su to jednom od najvažnijih točaka obrane, pa su na obnovu dovedeni prvaci iz Italije. Donji dio kule bio je zatrpan zemljom i kamenjem, što ju je trebalo ojačati u slučaju topničke vatre. Po izlasku s terase na vrhu kule odlazimo do Vrata od Pila gdje završavamo naše putovanje.
Dubrovnik - obrambene zidine i utvrde, praktične informacije (ažurirano kolovoza 2022.)
Cijene ulaza na zidove su sljedeće:
- Uobičajena ulaznica - 150 kn (oko 85,50 PLN)
- Snižena ulaznica (djeca, mladi i studenti) - 50 kn (oko 28,50 PLN)
- Djeca do 5 godina - gratis.
Objekt je otvoren u turističkoj sezoni (lipanj-srpanj) od 08:00 - 19:30 sati, od kolovoza do rujna od 08:00 - 18:30 sati, u listopadu od 08:00 - 17:30 sati, zimi (do krajem ožujka) od 10:00 do 15:00 sati. Ažurne informacije o ulaznicama i radnom vremenu možete pronaći na službenim stranicama.
Ulaznica također omogućuje ulazak u tvrđavu Lovrijenac.
Šetnja dubrovačkim zidinama nedvojbeno je izuzetna avantura. No, prisjetimo se nekoliko osnovnih pravila koja će nam olakšati razgledavanje i pomoći nam da izbjegnemo probleme.
-
Šetnja zidom je samo jedan način! Od vrata od Pila prema jugu (prema moru i kuli Bokar), od ulaza kod Stare luke prema sjeveru (prema Dominikanskom samostanu).
-
Postoje tri ulaza na kojima se mogu kupiti ulaznice (Vrata Pile, oko tvrđave sv. Ivana i prostor Dominikanskog samostana). Nije moguće spustiti se i ponovno ući u zidine.
-
Pažnja! Ni u kom slučaju nemojmo baciti kartu koja vam daje dopuštenje za posjet. Nalaze se u blizini Stare luke ponovno provjerio.
-
Šetnja po bedemima prilično je iscrpljujuća atrakcija (osobito u vrućim ljetnim danima), starci ili djeca možda neće moći podnijeti cijelu rutu. U takvoj situaciji možemo odlučiti pješačiti otprilike pola udaljenosti i birati između dvije varijante. Prvi jedna od njih je obilaznica obalnog dijela utvrda: ulazimo na vratima od Pila, a spuštamo se kod Stare luke. Ovaj dio zidina omogućuje uživanje u prekrasnom pogledu na Jadransko more, ali malo ograničava mogućnost divljenja starom gradu. Druga varijanta ovo je ulaz u zidine u Staroj luci i silazak kod vrata od Pila. U ovom slučaju u potpunosti ćemo cijeniti ljepotu povijesne Raguse, ali ćemo se samo iz daljine diviti moru.
- Prilikom posjete ljeti ponesite pokrivala za glavu. Zalihe vode mogu se nadopuniti na nekoliko mjesta na zidovima ili u kafićima koji tamo rade, ali imajte na umu da su cijene previsoke (na primjer: pivo 0,5l - 45 kn (oko 25,65 PLN), voćni sok 0,2l - 35 kn (oko PLN 19,95), kava sa ledom - 30 kn (oko 17,10 PLN), tri kuglice sladoleda u kornetu - 37 kn (oko 21,09 PLN)).
-
Ruta za razgledavanje je prilično dobro osigurana i čak bi je mogli proći i ljudi s umjerenim strahom od visine. Zbog visine zidova može predstavljati problem oboljelima od agorafobije. Klaustrofobični bi trebali izbjegavati ulaze u tornjeve.
-
Na zidovima ćemo sresti snatiruaiusa koji pruža prvu pomoć.
-
Prosječno vrijeme za završetak cijele rute je dva sata. Ako ne stanemo i ne napravimo previše fotografija, možemo obići zidove za nešto više od sat vremena. Posjet kafiću ili Pomorskom muzeju (Dubrovački muzeji - Pomeranski muzej, ul. Kneza Damjana Jude 12) u skladu s tim produžit će putovanje.
Ostale dubrovačke utvrde
Razvoj ratnog umijeća i turska opasnost promijenili su koncept obrane grada. Stanovnici Raguse shvatili su da opsadni strojevi mogu njihove ponosne zidine pretvoriti u ruševine i da dovoljno velika vojska može zauzeti grad na juriš. Tako su podignute primjereno utvrđene utvrde za koje se vjerovalo da sprječavaju neprijatelja da dođe do zidina.
Sa zapada je pristup gradu branila utvrda Lovrijenac. Legenda kaže da su stijenu na kojoj se nalaze utvrde odabrali Mlečani. Htjeli su utvrditi teško dostupno mjesto kako bi odavde mogli provjeriti grad. Vijest o njihovim namjerama stigla je do stanovnika Raguse i prije nego što su Mlečani došli u okolicu Dubrovnika, na stijeni je već stajao golemi dvorac. Povijesni izvori ne potvrđuju ovu priču – najvjerojatnije su te utvrde izgrađene u 13. stoljeću, iako su današnji oblik dobile u 15. stoljeću.
Stanovnici grada brinuli su se za utvrdu (Vijeće Pozvanih često je nalagalo popravku zidina), a njezin kapetan biran je iz reda plemstva samo na vrijeme od dva mjeseca. Metoda odabira bila je ždrijeb - odabrani zapovjednik mogao je u zidine upustiti samo svećenika, brijača ili liječnika (postoje izvori koji potvrđuju kaznu vojske koja je dopuštala ženi da uđe u tvrđavu koja im je povjerena). Garnizon nije bio velik, sastojao se od svega nekoliko desetaka vojnika, ali su od 14. stoljeća na raspolaganju imali moćne topove. Posebna poruka za vojnike koji brane tvrđavu (a i za moguće neprijatelje) bila je maksima postavljena iznad ulaza "Non bene pro toto libertas venditur auro" to je "Nije dobro kad se sloboda prodaje za sve zlato".
Utvrda Revelin čuvala je istočnu stranu Dubrovnika. Osnovan je u 16. stoljeću, kada je Osmansko Carstvo počelo sve više uzimati danak na stanovnike grada. Uz to, zadaća mu je bila i zaštita luke, koju je Vijeće smatralo jednom od najslabijih točaka obrane. U početku su između linije zidina i vrata od Ploča htjeli podići tipičan ravelin. Međutim, na kraju je na njenom mjestu izrasla velika utvrda. Moćna građevina uspješno je preživjela potres i tijekom obnove Dubrovnika postala je novo sjedište općinske vlasti i republička riznica.
Nakon završetka Revelina, gradnja tvrđave sv. Ivan. Radovi su izvedeni u godinama 1552.-1557. nakon njihova završetka, Stara luka je zaštićena s obje strane. S obzirom da je u srednjem vijeku ulaz u luku bio blokiran metalnim lancem, podizanje dviju velikih utvrda znatno je poboljšalo sigurnost Dubrovnika s mora.
Posljednja faza u povijesti dubrovačkih utvrda je Napoleonovo doba. Nakon što je grad zauzela vojska generala Marmonta, Francuzi su počeli graditi nove utvrde. Pokazalo se da je to posebno važno otok Lokrum. Napoleon je shvatio da je grad posebno osjetljiv na vatru s kopna, a naknadne morske katastrofe sasvim su jasno pokazale da se francuska flota neće moći nositi s mogućim napadom. Otok je oduzet redovnicima koji su tamo živjeli, a na mjestu samostana podignuta je Fort Royal. Legenda kaže da je posljednji opat, napuštajući Lokrum, prokleo sve koji ovdje prenoće.
Druga od napoleonskih utvrda podignuta je na obližnjem brdu Srđ. U srednjem vijeku ovdje je bila mala karaula. Lokacija je pružala izvrsnu preglednost grada i okolice te mogućnost granatiranja od strane neprijateljskih postrojbi koje se žele približiti Dubrovniku. Uzeo je danak građanima u vrijeme raspada Jugoslavije. Crnogorske trupe, lojalne Srbima, ušle su u Srđ i planirale otuda početi granatirati grad. Nasreću, zgrade nekadašnje utvrde okupiralo je nekoliko desetaka hrvatskih vojnika. Njihova dramatična obrana završila je pobjedom. Ne mogavši savladati zidine iz 19. stoljeća, Crnogorci su se povukli s brda. Pretpostavlja se da bi, da je Napoleonova tvrđava pala, sudbina grada bila osuđena na propast. U borbama je poginulo više Crnogoraca, s hrvatske strane samo su dvojica ranjena. Danas se u ruševinama utvrde nalazi muzej sjećanja na rat koji je bio pobjednički za Hrvate.
Utvrde Dubrovačke republike
U srednjem i modernom vijeku utvrde su se gradile i izvan grada. Dubrovačke vlasti nastojale su stvoriti nekoliko različitih točaka otpora kako bi otklonile prijetnju iz Raguse, a ujedno i osigurale sigurnost stanovnika drugih gradova i sela. Primjer tako opsežnih utvrda bile su one podignute u gradu Stonu. Dugi zid trebao je odsjeći cijeli poluotok od kopna (čak se mislilo i na kopanje dubokog opkopa) kako bi u slučaju rata poljoprivrednici i uzgajivači koji su tu živjeli mogli opstati bez ikakvih prepreka. Dugačak dio zida i ruševine karaula preživjeli su do danas.
Sjeveroistočni dio republike trebala je štititi tvrđava Sokol (Sokol Grad). Sagradili su ga najvjerojatnije Bosanci u 14. stoljeću. Dubrovačko vijeće kupilo je dvorac u 15. stoljeću i značajno ga proširilo. Djelomično obnovljeni dvorac može se posjetiti danas.
Južne zemlje republike bile su osigurane zidinama grada Cavtata. Nažalost, nisu doživjeli naše vrijeme (srušeni su krajem 19. stoljeća).
