Priča o Titanicu zaokupila je maštu mnogih ljudi diljem svijeta. Čarolija luksuznog grada u oceanu, bogati i šareni putnici, tisuće priča iseljenika koji su sanjali o boljem životu i konvencije koje su vladale umovima ljudi prije više od sto godina - sve to znači da Titanic nikada ne prestaje da nas zadivi. Diljem svijeta organiziraju se izložbe na kojima možete vidjeti predmete pronađene u olupini. Unatoč tome, nepotopivi div svako malo svojim obožavateljima otkriva puno zanimljivih tajni.
Posada od više od sto sedamdeset ljudi svakodnevno je u peći utovarivala 600 tona ugljena, kako bi brod mogao ploviti oceanom potrebnom brzinom. Stotinu tona pepela bacalo se u ocean svaki dan, a ugljena prašina bila je toliko sveprisutna da su sluge koje su radile na brodu neprestano brisale sve površine, tračnice i balustrade koje su bile prekrivene crnom prašinom. Muškarci koji puše cigarete i cigare također nisu smjeli koristiti svoje šibice, već samo one posebne koje su bile na raspolaganju putnicima kako bi izbjegli požar zbog paljenja čestica ugljena koje su posvuda plutale.
Karta za prvi razred na Titanicu koštala je, gledano današnjim novcem, oko sto tisuća dolara. Najbogatiji putnici su tijekom krstarenja jeli izvrsna jela, poput patke s umakom od jabuka, kamenica, sira i ječmenog vrhnja. Kartica jelovnika izvučena iz olupine prodana je privatnom kolekcionaru prije nekoliko godina za pretjeran iznos tijekom aukcije.
Na brodu je bilo 8.000 cigara, 1.500 boca vina i 20.000 boca piva. Istražujući olupinu broda, također sam pronašao boce šampanjca koje su ležale na dnu oceana više od sto godina i još uvijek bile pune pića za najbogatije putnike Titanica.
Tijekom "Titanic - izložbe artefakata", koja se, između ostalih, održala u Krakowu 2022. godine, moglo se vidjeti mnoštvo predmeta pronađenih u olupini Titanica. Bilo je tu i lula, nakita, odjeće, posuda od porculanske paste za zube, fotografija i posuđa s brodske kuhinje, među ostalim. Umjesto karte za izložbu, ljudi su dobili ukrcajne karte s autentičnim podacima o putnicima Titanica. Na kartici je bila informacija koja objašnjava zašto osoba ide u Ameriku i u kojem razredu. Nakon obilaska cijele izložbe bilo je moguće provjeriti je li putnik čiju smo ukrcajnu kartu dobili preživio katastrofu.
Glavni pekar na brodu Titanic, suočen s neminovnom katastrofom, odlučio je popiti ogromne količine alkohola. Iako se činilo da je to bila želja da se kraj ubrza, čovjek je imao veliku sreću. Bilo je toliko alkohola u njegovom tijelu da mu je omogućilo da nekoliko sati pluta u ledenoj vodi i preživi.
Katastrofa Titanica izazvala je veliku senzaciju diljem svijeta, a poznata fotografija dječaka koji prodaje novine s velikim naslovom obišla je cijeli svijet. Joseph Conrad, slavni pisac, nakon potonuća Titanica, uputio je apel brodovlasnicima u kojem je molio: „Ako ne možete, gospodo, osigurati više čamaca za spašavanje, prodajte manje karata. Nemojte davite ljude u najljepšoj noći koja se može dogoditi na Atlantiku. Čak i kad bi se utopili uz glazbu u koju ih vi, gospodo, uvjeravate”.
U svoje vrijeme Titanic je bio najveći putnički brod pušten u rad, dug 269 metara. Trebao je biti dragulj britanske putničke flote, a ljudi koji su ga vidjeli složili su se da je riječ o prekrasnom brodu.
Kapetan Edward Smith bio je toliko predan pružanju najveće udobnosti svojim putnicima da je na dan katastrofe otkazao vježbu evakuacije jer je bilo prohladno. Zbog toga je nekoliko sati kasnije akcija spašavanja izvedena na kaotičan i neprofesionalan način, a čamci za spašavanje napustili su brod koji je tonuo tek napola pun preživjelih.
Neki znanstvenici tvrde da je Titanic utjecao na takozvani plavi santu leda. Bila je to obična planina koja se okrenula naopačke, otkrivajući dio čija je površina zaglađena morskom vodom i reflektiranim zvijezdama, savršeno se kamuflirajući. Prema nekim stručnjacima, ova teorija je vrlo uvjerljiva.
Tijela izvučena iz oceana morala su biti balzamirana, ali tada nije bilo dovoljno balzamiranja, pa su mnoga od njih bačena natrag u vodu. Bogati su imali prioritet u tim nastojanjima, a njihova su tijela spašena na potražnim brodovima. Masovna grobnica identificiranih i neidentificiranih žrtava katastrofe nalazi se u kanadskoj regiji Halifax, gdje su možda odložena tijela žrtava.