Pomozite razvoju web mjesta, dijelite članak s prijateljima!
Kao što znate, djeca i tinejdžeri ne vole da im bude dosadno. Što, dakle, kazalište nudi najmlađima? Ovdje su najzanimljivije atrakcije za djecu i tinejdžere.
Čini se da u današnjem svijetu kazalište gubi na kinu na svakom koraku. Tome je iz više razloga, a najznačajniji je po meni činjenica da djeca ne poznaju kazalište kao nešto fascinantno.
Često, kada idu u kazalište sa školom, gledaju predstave poput Macbetha ili drugih štiva, što se samo po sebi pretvara u automatsku nevoljkost da se vrijeme provede na ovaj način. Štoviše, kultura nas je učinila nesklonom kazalištu.
Ovdje nema ogromnih reklamnih transparenta na zgradama, nećemo naći reklame za emisije na TV-u, a izvrstan spektakl koji bi mogao zainteresirati masovnu publiku ne može se izvoditi u nekoliko prostorija odjednom, ili nekoliko puta dnevno.
Ipak, ako pogledamo repertoare kazališta, naći ćemo mnoge ponude tipično namijenjene djeci. Kazališta nude velike popuste za obitelji kao i za samu djecu. Pokušavaju postavljati i predstave namijenjene djeci. Sve takve akcije omogućuju privlačenje pažnje djece da kazalište ne mora biti dosadno, a može biti čak i vrlo zanimljivo i jako zabavno. Nažalost, takve se akcije gotovo uvijek odvijaju samo u većim gradovima.
Uz svijeću potražite predstave za djecu u malim mjestima ili, što je uopće nemoguće pronaći, po selima. Predstave namijenjene djeci obično su rezervirane samo za najveće gradove, no možda bi bila dobra ideja za vikend izlet, ako takve predstave nemate u svom gradu. Kazalište ima puno bolji utjecaj na um djeteta nego film u kinu.
Pogledamo li repertoar predstava koje se postavljaju u kazalištima, vidjet ćemo da ne manjka predstava samo za djecu. U mnogim kazalištima igraju Hanzela i Gretelu, bajku poznatu u cijelom svijetu. Ova predstava se vjerojatno održava u većini kazališta u zemlji, vrlo je popularna, poznata djeci i voljena.
Odlazak na takvu predstavu može biti jako dobar početak dječje avanture s kazalištem. Druga predstava, koja se također često može naći u kinima, je Palčica. Jednako je to popularna bajka, više namijenjena djevojčicama nego Jaś i Małgosia, što bi moglo biti početak dječjeg interesa za kazalište.
Bajke koje se postavljaju u kazalištima omogućuju djetetu da vidi nešto što neće vidjeti u predstavama na temelju školske lektire, što djeca često ne razumiju ili ne vole. No, dovoljna je mala inicijativa roditelja ili učitelja u školi da se provjeri što se trenutno igra u kazalištu. Može se pokazati velikim uspjehom, jer jedna predstava koja se djetetu sviđa može se pokazati kao iskra koja će potaknuti zanimanje za kazalište.
Kazališta rade ogroman posao kako bi privukla što više pažnje djece u svojoj režiji. Međutim, ako se ni roditelji ni učitelji ne pokažu u tom smjeru, vrlo su male šanse da će se dijete samo zainteresirati za to. A dovoljno je pogledati repertoar kazališta da biste vidjeli predstave koje lako mogu zainteresirati djecu.
Kakvi mogu biti ti nastupi?
Na primjer, Alisa u zemlji čudesa, Tučnjava o Basiji, Tytusu, Romeku i Atomeku, Peppa Pig, Mačak u čizmama, Petar Pan, Doktor Dolittle, Crvenkapica i mnogi, mnogi drugi. Ovo su primjeri koje sam našao jedva gledajući grafike kazališta u Varšavi. Kladim se da su to bajke dobro poznate roditeljima, a vjerojatno i djeci. To su i bajke koje traju desetljećima i na njima su odrasla mnoga djeca. Dakle, vidite da kazališta rade stvarno sizifovski posao kako bi privukla djecu k sebi, ali bez uključivanja roditelja i učitelja sav će taj trud biti uzaludan.
Kazališta nastoje svojim predstavama ne samo potaknuti djecu da vide sebe. Također vrlo često organiziraju radionice i podržavaju kazališne skupine. Primjerice, djeca mogu otići u kazalište i vidjeti kako je to nastupati pred većom publikom, a ne samo pred razrednicima ili školskim prijateljima. Često gledatelji mogu sjediti u publici, a dijete tada uči razvijati svoju strast i vještine. Možda će tako otkriti svoje hobije za iduće godine.
Kazalište je jako zanimljivo, samo ako mu netko da priliku i dopusti da ga pokušaš uvjeriti u to. Djeca su, pak, vrlo podložna zarazi nekom idejom, a ako dobiju primjer od roditelja, moći će se zainteresirati za kazalište.
Zaključno, kazališta rade jako puno na poticanju djece da dođu u kazalište, ali će biti beskorisno ako im nitko tu ideju ne usađuje. Ako roditelj pokaže djetetu koliko kazalište može biti zanimljivo, tada djetetu možda više neće trebati poticaj da nastavi ići tamo.