1. Džungarski hrčci su jedna od 300 vrsta hrčaka koji žive u svijetu. Trenutno se najčešće viđaju u trgovinama za kućne ljubimce i kod kuće kao kućni ljubimci za djecu. Jednom su, međutim, živjeli u slobodi.
2. Otkriveni su u Dzungarii - području koje pripada Kini. Otuda i njihovo ime. Trenutno njihova divlja, neukroćena populacija živi u Sibiru u Rusiji.
3. Djungarski hrčci su prilično mali. Duljina njihova tijela u slučaju mužjaka je do 11 cm. Ženke narastu do 8 cm. Osim toga, kada hodaju, mogu izgledati ravno, čineći ih još manjim.
4. Hrčci su vrlo lagani. Ženke su teške do 40 grama, a mužjaci do 55 grama. Stoga ih je za njihovo zdravlje vrijedno ne prehraniti. Međutim, to može biti teško jer hrčci imaju naviku gomilati hranu, zbog čega se čini kao da su sve pojeli, a da su još uvijek gladni. Da biste to provjerili, morate vidjeti kavez. Nakon nekog vremena sigurno ćemo vidjeti ili zakopane zalihe ili hranu jednostavno skupljenu na jednom mjestu.
5. U delicije djungarskih hrčaka spadaju voće i sjemenke: kukuruz, pšenica, mrkva i jabuka. Nije preporučljivo davati im češnjak, luk i citruse koji im mogu naštetiti.
6. Hrčci nisu dugovječne životinje. Djungari žive najviše godinu-dvije.
7. Ako ženka ima male, bolje je ne vaditi je iz kaveza i ne dirati male. Sva naša briga o kućnim ljubimcima trebala bi se ograničiti na dodavanje hrane svaka 2-3 dana i osiguravanje da imaju svježu vodu cijelo vrijeme. Sve ostale aktivnosti, poput čestog zavirivanja u kavez, dodirivanja mališana ili izvođenja majke van, mogu je pod stresom. Zbog povećanog rizika od izbacivanja malih hrčaka iz gnijezda.
8. Džungarski hrčci, kao i ostali hrčci, čiste se šapama. Češljaju svoje krzno kako bi se riješili prljavštine. Takva higijena im je dovoljna.
9. Djungarski hrčci su vrlo aktivne životinje. Stoga im je potreban kavez u kojem mogu puno hodati ili kotači u kojima mogu trčati. Jedini problem tada može biti kada su najaktivniji, tj. noću. Onda ih je bolje izvaditi iz spavaće sobe.
10. Djungarski hrčci pripitomljeni s ljudima ne grizu.