23 Zanimljive činjenice o Bizantskom Carstvu

Anonim

Kada se Rimsko Carstvo podijelilo na dva odvojena carstva, Istočno Rimsko Carstvo postalo je poznato kao Bizantsko Carstvo. Bizantsko Carstvo je trajalo 1000 godina nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, uključujući Rim, 476. godine.

Bizantsko je Carstvo tijekom srednjeg vijeka vladalo većinom istočne i južne Europe. Njegov glavni grad, Konstantinopol, u to je vrijeme bio najveći i najbogatiji grad u Europi. Ovdje su trivijalnosti, informacije i činjenice o Bizantskom Carstvu.

1. Spomenuto carstvo nastalo je 395. godine kao rezultat podjele Rimskog Carstva od strane cara Teodozija I. na dva dijela - istočni i zapadni.

2. U najboljim godinama, sredinom 6. stoljeća, posjedi Carstva obuhvaćali su: Balkanski poluotok, Malu Aziju, Siriju, Feniciju, Palestinu, sjevernu Afriku s Egiptom, južnu Španjolsku, Siciliju i Italiju.

3. Konvencionalna podjela sudbine Bizanta dijeli se na tri razdoblja: rano, srednje i kasno.

4. Od 629. nadalje, formalno kao bazileus, na čelu je bio car - vrhovni vladar u svemiru, kojeg je birao senat, uz jednoglasno odobrenje vojske i naroda.

5. Na najvišoj razini upravnog sustava postojali su logoti koji su bili podređeni prvom ministru. Bili su to: državni kancelar, ministar unutarnjih i vanjskih poslova, policija i glavni ravnatelj pošte.

6. Tijekom rata s Arapima, bizantska je vojska prva upotrijebila grčku vatru.

7. Bizantsko Carstvo za vrijeme vladavine Justinijana I. Velikog bilo je usmjereno na obnovu Rimskog Carstva.

8. Justinijan Veliki unio je stavove koji su doveli do prevlasti države nad Crkvom i odlučivanja o cjelini vjerskog života.

9. U sklopu brige o umjetničkom stvaralaštvu, car je utemeljio brojne javne građevine, poput bazilike Aja Sofija u glavnom gradu (532.-537.).

10. Proširio je svoj rad na grčkom, ali provedba njegova programa nije bila bez mnogo problema.

11. Ime Bizanta potječe od grada Byzantiona, gdje je sagrađen Carigrad.

12. Bizantsko Carstvo uspjelo je preživjeti barbarske invazije, između ostalog, zahvaljujući vještoj politici vladara

13. Za vrijeme vladavine Justinijana Velikog, Bizantsko Carstvo, koje se počelo nazivati Istočnim Carstvom, doseglo je prag svoje teritorijalne moći. Istovremeno se promijenila situacija u inozemstvu i rasla je vanjska prijetnja.

14. Slabost carstva bio je nedostatak ikakvih zakonskih propisa koji se tiču nasljeđivanja prijestolja. To je dovelo do preuzimanja vlasti protivno zakonu, kao i unutarnjih borbi i političkih ubojstava.

15. Suprotno teškoj ekonomskoj situaciji u zapadnoj Europi, Carstvo je doživjelo razdoblje gospodarskog procvata od 9. do 11. stoljeća.

16. Uzgoj žitarica bio je prilično čest, hortikultura, hortikultura i uzgoj dinamično su se razvijali. Promicao se i uzgoj šećerne trske, pamuka i duda, zahvaljujući čemu je cvjetao svilarstvo.

17. Zbog tako razvijene ekonomije bizantski gradovi nazivani su središtima obrtničke proizvodnje i centrima trgovine.

18. Unatoč moćnom gospodarskom sustavu, carstvo se borilo s mnogim vjerskim problemima, uključujući

19. Proces istiskivanja etničkih religija bio je nedvojbeni uspjeh Bizantske crkve. Krštenje kroz Bizant prihvatio je, među ostalim, i od Bugarska, Srbija i Kijevska Rus.

20. Umjetnost je, s druge strane, bila podvrgnuta snažnim helenističkim i orijentalnim utjecajima. Na njegov razvoj uvelike je utjecao carski dvor, posebice Crkva, koja je vrlo rano podjarmila umjetnike.

21. Na području arhitekture razvila su se dva tipa hramova: središnji i uzdužni. Središnju je predstavljala rotonda izgrađena na kružnom planu, a dugačka bazilika. Karakteristično obilježje bizantske arhitekture je česta uporaba svodova, kupola i lukova te postupno odstupanje od kolonada i antablatura tipičnih za helenističku umjetnost.

22. Karakteristika bizantske umjetnosti je napuštanje figuralne skulpture koja se tretira kao manifestacija poganskog idolopoklonstva. Privremeno je prekinut i skladan razvoj slikarstva u razdoblju ikonoklazma.

23. Kraljevstvo na Istoku uspjelo je preživjeti barbarske napade, između ostalog, zahvaljujući promišljenoj politici vladara.