1. Wincenty Witos rođen je u Dwudniakiju, grupi nekoliko farmi u blizini Tarnówa, u obitelji koja se bori s ekstremnim siromaštvom. Prostorija koja je služila kao blagovaonica preuređena je iz štale, a budući premijer morao je dodatno zaraditi kao drvosječa kako bi uzdržavao sebe, roditelje i brojnu braću i sestre.
2. Roditelji Wincentyja Witosa bili su nepismeni, pa ih je kao dječak morao žestoko nagovarati da mu dopuste da idu u školu. Prioritet u njegovu domu bio je održavanje farme i naporan rad svaki dan, dok se učenje činilo kao dječji hir.
3. Nakon gorljivog nagovaranja, Wincenty Witos je nagovorio svoje roditelje da postanu još jedan seljak u obitelji i počeo učiti u školi. Vrlo brzo se pokazalo da je jedan od najmarljivijih i najdarovitijih učenika. Postigao je uspjeh u znanosti i školskom životu, postavši predsjednik ustanove. Kad se financijska situacija obitelji Witos još više pogoršala, mladi Wincenty morao je napustiti školu, ali je pod budnim okom brižne učiteljice nastavio školovanje i samostalno studirao.
4. Političku karijeru započeo je avanturom s novinarstvom u tjedniku "Przyjaciel Ludu", za koji je radio kao dopisnik. I sam je rekao da nikada nije imao pretjeranu osjetljivost niti pjesničke sklonosti, ali je nastojao sve sagledati realno. Njegov pragmatičan stav brzo je stekao pristaše, a apologeti njegovih stavova o seljačkim poslovima bili su većina njih.
5. Nakon ere Mlade Poljske, došlo je vrijeme kada su se sve zemlje u Europi pridružile naoružavanju. Sporovi velikih sila oko Balkanskog kotla, a kasnije i sarajevski puč i nadolazeći Prvi svjetski rat, zahtijevali su ujedinjenje Poljaka iz sve tri podjele. Situacija je bila toliko teška da su ove tri skupine više od stotinu godina živjele u potpuno različitim administrativnim i kulturnim stvarnostima. Poljski krug, kojem je pripadao Wincenty Witos, predstavljao je Poljsku u parlamentima država koje su se podijelile. Tijekom rata Wincenty Witos je više puta naglašavao štetu koju su Poljacima nanijeli Nijemci i Austrijanci, a 1917. najavio je nastanak neovisne Poljske, bez podrške zapadnih sila.
6. Osim aktivnosti za dobrobit seljačkog pokreta, Wincenty Witos je tri puta bio premijer Poljske. Prvi put je tu dužnost obnašao 1920.-1921. Drugi put bio je predsjednik ministara od svibnja do prosinca 1923., a posljednji put nekoliko dana u svibnju 1926. godine. Tada je niz vladinih kriza i odbojnosti prema vladi Wincentyja Witosa isprovocirao Józefa Piłsudskog da izvede svibanjski puč i uvede autoritarnu vlast utemeljenu na vojsci. Već u listopadu iste godine premijer je bio sam vođa Sanacja - Józef Piłsudski.
7. Godine 1930., Wincenty Witos su uhitile postrojbe Piłsudskog pod optužbom za navodne pripreme za državni udar. Pristaše Sanationa nisu mogli dopustiti puč u zemlji, a kamoli izgubiti vlast koju su upravo osvojili, zbog čega je Witos kao zarobljenik smješten u tvrđavu Brest.
8. Uhićenje Witosa bio je početak rastućeg sukoba između vladajućih Sanacja i oporbenih skupina, a prije svega uvod u suđenje u Brestu. Održavao se od 1930. do 1932. po nalogu Józefa Piłsudskog. S uhićenima se postupalo s iznimnom okrutnošću, bili su lišeni kontakta s rodbinom, a uobičajena je praksa bila zlostavljanje zatvorenika ili psihički dokrajčivanje, primjerice simuliranjem smaknuća.
9. Wincenty Witos imao je razloga protiviti se vladajućoj stranci. Svibanjskim pučem oduzeto mu je mjesto ministra, a nakon suđenja u Brestu morao je napustiti domovinu i platiti kaznu. Kao nepokolebljivi protivnik i neprijatelj Józefa Piłsudskog, 1936. sudjelovao je na sastanku posvećenom stvaranju jake opozicije Piłsudskom. Ovaj susret održan je na švicarskom imanju Ignacyja Paderewskog i bilo je mnogo istaknutih gostiju poput generala Władysław Sikorski i Józef Haller.
10. Nakon presude na suđenju u Brestu, Wincenty Witos je emigrirao u Čehoslovačku. Nažalost, od Münchenskog sporazuma, kada su zapadne sile Hitleru dale Sudete, bilo je poznato da nacisti imaju sve veći apetit za češke teritorije. U ožujku 1939. Česi su se predali Hitleru bez ispaljenog metka, čime je stvoren protektorat Češke i Moravske. Napeta situacija s našim susjedima natjerala je Witosa da se odmah vrati u zemlju.
11. Za Witosa je njegov povratak u domovinu u ožujku 1939. bio sudar s dinamičnom političkom situacijom i strahom od još jednog oružanog sukoba na globalnoj razini, što se moglo očekivati iz mreže savezničkih sporazuma između europskih i drugih zemalja. U travnju je Adolf Hitler razbio pakt o nenapadanju s Poljskom, pa su pragmatični Witosi počeli shvaćati opasnosti koje su pred njima. Kada je 1. rujna njemački bojni brod napao poljsku bazu za pretovar oružja i streljiva na poluotoku Westerplatte, počeo je rat koji je svojom brutalnošću i dometom zasjenio sva dosadašnja iskustva čovječanstva. Dana 3. rujna 1939. Wincenty Witos je bio na putu za Lavov, kada je ranjen tijekom bombardiranja.
12. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, iz samo njima znanih razloga, nacisti su prepoznali Wincentyja Witosa kao izvrstan materijal za vođu koji surađuje s Trećim Reichom. Političar kojemu su Poljska i istina bile najvažnije vrijednosti u životu, odbio je ponudu suradnje s nacistima i stvaranje marionetske vlade pod nadzorom Adolfa Hitlera.
13. Odgovor Adolfa Hitlera na njegovo odbijanje suradnje s nacistima bilo je uhićenje Wincentyja Witosa. Bivši premijer Poljske uhićen je 16. rujna 1939. godine. Witosa su nacističke vlasti držale u raznim objektima, a 1941. pušten je zbog zdravstvenih problema. Međutim, on je još uvijek bio pod posebnim nadzorom Gestapa i uskraćeno mu je pravo da napusti svoj obiteljski dom.
14. Tijekom internacije, Wincenty Witos je surađivao s poljskim podzemljem. Nažalost, stalni nadzor Nijemaca nije olakšao borbu protiv okupatora. Witos se skrivao u Krakowu, a kasnije je napravljen plan da on odleti u London, gdje je, između ostalih, i poljska vlada imala svoju bazu. Međutim, ideja nije provedena, a Witosa je 1945. uhitila Crvena armija. Čak ga je i sam Winston Churchill želio izvući iz sovjetskog pritvora.
15. Wincenty Witos je umro ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata. Pokopan je u rodnom gradu, a impozantna pogrebna povorka bila je ispunjena mnoštvom pristaša seljačkog pokreta. Witos je do danas poznat kao prvi političar u Poljskoj koji je dao glas i pravo odlučivanja o sebi poljskim seljacima.