Kada pomislimo na Rimski forum, najčešće nam na pamet pada legendarni Forum Romanum. U starom Rimu, međutim, bilo je više trgova koji su se koristili kao tržnice ili javna središta, od kojih je najstariji bio Boarium Forumgdje se održavala stočna pijaca. Nije u potpunosti preživjela do našeg vremena, ali su neki od okolnih spomenika sačuvani u vrlo dobrom stanju.
Zanimljivo je da mnogi turisti posve nesvjesno posjećuju Forum Boarium, jer se upravo tu nalazi jedna od najnapučenijih rimskih atrakcija, odnosno poznata Usta istine.
Povijest Foruma Boarium
Forum Boarium bio je jedna od najvažnijih točaka na karti starog Rima i mogao se oko njega izgraditi 6. st. pr Protezalo se između najstarija rimska riječna luka (Portus Tiberinus) te Palatin, Kapitolin i Aventin. Tu se prodavala svakakva stoka. Na sjeveru je bilo puno skromnije Forum Holitorijkoja je služila kao tržnica voća i povrća.
Na Boariumu je organiziran forum prve gladijatorske borbe u povijesti Rima. U 264. p.n.e. tri para ratnika stajala su jedan naspram drugoga, spremali se boriti jedan protiv drugog u okršaju smrti i života. Oko 53. p.n.e. na ovom području izgrađen je prvi amfiteatar u gradu, od kojeg danas nema ni traga.
Nakon pada carstva, neke od antičkih građevina pretvorene su u katoličke crkve ili korištene u druge svjetovne svrhe, zahvaljujući čemu su preživjele do našeg vremena u stvarno dobrom stanju. Tridesetih godina prošlog stoljeća s nekih spomenika uklonjeni su kasniji dodaci, čime je vraćen njihov izvorni oblik.
FOTOGRAFIJE: Fontana Tritons - Forum Boarium u Rimu
Herkulov kult i godišnje žrtve bikova
Boarium Forum je također bio središte bogoslužne prakse Heraklo (nazvan u rimskoj mitologiji Herkules). Slavni junak trebao je u ovom kraju prenoćiti tijekom svog puta kući nakon što je obavio osmi od dvanaest poslova, t.j. hvatanje Geryonove stoke. Kad je Herkul zaspao, stoka koju je vodio postala je plijen diva koji je vrebao Kakusakoji je živio u špilji na brdu Aventine.
Opljačkani junak pronašao je i ubio lopova. Ovu pobjedu proslavili su žrtvovanjem nekih oporavljenih bikova. Ovaj se ritual prakticirao stoljećima - u početku su ga provodile dvije privatne obitelji, a u 4. st. pr postao je dio službene državne religije. Međutim, žene nisu mogle sudjelovati u ritualima.
Na prostoru Foruma Boarium nalazila su se tri-četiri hrama posvećena heroju, kao i nekoliko manjih oltara i jedan monumentalni, tzv. veliki oltar Herkula Nepobjedivog (Ara Maxima Herculi) gdje su se svake godine žrtvovale životinje. Krvavi ritual završio je odlukom Konstantina Velikog u 4. stoljeće.
Spomenici foruma Boarium
Herkulov hram (vlasnik Tempio di Ercole Vincitore)
Ovaj dobro očuvani hram vjerojatno je bio posvećen Herkules Holivarius, čuvar trgovaca i proizvođača nafte, iako se u nekim izvorima jednostavno naziva okrugli hram.
Zgrada vjerojatno potječe iz krajem 2. ili početkom 1. st. pr Podignut je na kružnom planu promjera manjeg od 15 m, okružen kolonadom od dvadeset korintskih stupova. Napravljen je sa Grčki pentelit mramor (isti onaj koji se koristio u vrijeme Perikle tijekom rekonstrukcije atenske Akropole), vjerojatno pod nadzorom arhitekta iz Grčke. Oko 1. stoljeće dio izvorne kolonade je uništen, a polovica stupova zamijenjena je novim, izrađenim od bijelog talijanskog mramora Carrara.
Zanimljivo, definiran je ne tako davno Hram Vesta. Na početak XIX stoljeća pretpostavljalo se da je okrugli tabernakul podignut u čast istoj božici kao i sličan oblik građevine na rimskom forumu. Samo za vrijeme vladavine Napoleonovog prefekta Rima, Camille de Tournon-Simianepobliže ga pogledati. U tu svrhu uklonjene su sve srednjovjekovne nadogradnje i spuštena razina tla oko hrama, što je omogućilo iskapanje antičkog podija. Tada je bolje identificirana izvorna namjena spomenika.
Nakon dolaska kršćanske vlasti, hram je pretvoren u katoličku crkvu. Međutim, nije sigurno kada se to dogodilo. Najstariji zapisi o postojanju u njemu Sv. Stjepan dolaze samo iz XII stoljeće. Tijekom srednjeg vijeka napravljena je jedna uočljiva rekonstrukcija hrama tijekom koje je originalna kupola zamijenjena karakterističnim krovom.
Portunov hram (tal. Tempio di Portuno)
Ovaj spomenik u jonskom stilu jedan je od najbolje očuvanih antičkih hramova u cijelom Rimu. Sadašnja zgrada je od cca 80. p.n.e., ali je zamijenio raniju strukturu datiranu u 3. ili 4. st. pr. Nažalost, divno izrezbarene štukature koje ukrašavaju njezino pročelje, a koje su danas poznate samo po skicama umjetnika renesansnog razdoblja, nisu preživjele do naših vremena.
Portunov hram sačuvan je u tako dobrom stanju uglavnom zato što je već u Deveto stoljeće pretvorena je u crkva sv. Marija od Egipćana (Santa Maria Egiziaca). U Šesnaesto stoljeće Armenski redovnici preuzeli su vlasništvo nad zgradom, ali srećom nisu napravili nikakve veće promjene u izvornoj drevnoj strukturi.
Hram je stajao na prostoru nekadašnje riječne luke i bio je posvećen Portunus, čuvar luka i pomoraca, iako se u prošlosti pogrešno pripisivao Fortune Virilis.
Zakon istine i kripta uklesana u tajanstveni podij
Među brojnim simbolima Vječnog grada, najpopularniji je drevni medaljon tzv Usta istine (talijanski: Bocca della Verità). Prikazuje starca s bradom, vjerojatno čuvara mora Okeanos, i vjerojatno je služio kao poklopac odvoda u jednom od okolnih hramova (možda u ranije spomenutom Herkulovom hramu).
Spomenik je ušao u pop kulturu zahvaljujući legendi da je u dalekoj prošlosti služio kao krvavi detektor laži. Ispitanik je trebao staviti ruku u usta medaljona, a u slučaju laganja ju je odrezao. Danas je medaljon izložen u ograđenom predvorju Bazilika Santa Maria in Cosmedin a svaki dan je u redu ljudi koji su voljni fotografirati se za uspomenu s rukom u ustima starca. Više o medaljonu možete pročitati u našem članku Usta istine u Rimu – gdje ga možete vidjeti?
Budući da se nalazite u tom području, također je vrijedno na trenutak posjetiti baziliku. Zgrada crkve podignuta je pomoću drevne arkadne strukture koja postoji na ovom mjestu. No, ništa manje zanimljivo je monumentalna platforma od vulkanskog tufa ispod glavnog oltara hrama. Neki su istraživači uvjereni da je to bila osnova poznatog Velikog Herkulovog oltara. U srednjem vijeku u njemu je udubljena kripta koju vidimo iza kakva milost.
Prilikom posjeta hramu vrijedi obratiti pažnju i na karakterističan pod uređen u stilu tzv. cosmateska. Ovo ime je izvedeno iz imena Kosma (Cosmati) i aludira na grupu klesara koji su u XII i XIII stoljeće napravili su slične podove u mnogim crkvama Vječnog grada i Lazija.
Drugi značajni predmeti koji se čuvaju u hramu su: relikvijar lubanje sv. Voljeni, koji navodno pripada zaštitniku zaljubljenih, te ulomak mozaika pohranjenog u sakristiji, koja je dio ranokršćanskog interijera sv. Petar.
Janus naklon
Na sjeveroistočnom kraju nekadašnjeg Forum Boariuma nalazimo još dvije drevne građevine koje turisti često zanemaruju. Doslovno koraka od bazilike Santa Maria in Cosmedin uzdiže se Janusov luk (vlasnik Arco di Giano)koji je vjerojatno sagrađen u vrijeme Konstantina Velikog na početkom 4. stoljeća (možda je zamijenio već postojeću sličnu strukturu).
To je jedini preživjeli četiri arkadna luka u Rimu. Nije sigurno koja mu je bila prvobitna namjena, ali je u kasnijim vremenima sigurno služila kao zaklon od kiše. Također nema naznaka da je to trebao biti slavoluk.
Zgrada ima 12 m širina i 16 m visine. Svaka arkada odgovarala je jednoj od ulica koje su se odvajale od nje. Stupovi su obloženi bijelim mramorom i svaki ima po šest niša ispred kojih su stajali samostojeći stupovi (stoljećima pljačkani).
Srebrna vrata (u vlasništvu Arco degli Argentari)
Šetajući oko Janusovog luka niz ulicu Via del Velabro doći ćemo do Srebrna vrata (u vlasništvu Arco degli Argentari)koji se danas pridržava Sv. Jurja na Velabrumu (u vlasništvu San Giorgio in Velabro).
U prošlosti je zgrada vjerojatno služila kao ulazna vrata u Forum Boarium. Danas zgrada ne djeluje previše monumentalno, ali u vrijeme svog procvata visina joj je bila približna 7 m. Gornji dio zidova gusto je prekriven prekrasnim ornamentima i reljefima, od kojih su neki preživjeli do našeg vremena. Izvorno je cjelina bila oslonjena na neukrašene i puno više od odraslog sedrenog stupa. Ovo rješenje vjerojatno je trebalo zaštititi spomenik od rogova i kopita stoke koja se prodaje na tržnici. Danas je vidljiv samo mali ulomak ove sirove baze.
Natpis na arhitravu obavještava da je zgradu osnovao 204 godine zlatari (bankari) i prodavači stoke. Bio je posvećen tadašnjem caru Septimije Sever. Bareljefi na spomeniku prikazuju prizore iz života cara, njegove žene i sinova. Nakon dolaska na vlast Karakala (sin Septimija Severa), uklonjene su reference na one predstavnike obitelji koje je on ubio (uključujući njegovog brata Geta i suprugu Fulviju Plautilla).
Na lijevoj strani natpisa nalazi se lik Herkula koji simbolizira Boarium Forum i stočnu pijacu. U jednoj ruci drži batinu, a u drugoj batinu koža otrgnuta s nemajskog lava (Više o ovom mitu možete pročitati u našem članku: Nemea: Posjet antičkom svetištu i stadionu).
Iako Srebrna vrata kao građevina nisu opstala u najboljem stanju, reljefi i ukrasi koji su na njima sačuvani omogućuju vam da zamislite umjetnost Rima tog razdoblja.
FOTOGRAFIJE: 1. Srebrna vrata u Rimu (izvor: commons.wikimedia.org; licenca: CC BY-SA 4.0 / autor: Diletta Menghinello); 2. Srebrna vrata u Rimu (izvor: commons.wikimedia.org; licenca: CC BY-SA 4.0 / autor: Diletta Menghinello).
Tritonova fontana
U blizini Herkulovog hrama, na trgu ispred crkve Santa Maria in Cosmedin, nalazi se barokna fontana od početka 18. stoljeće stil koji se odnosi na Berninijeva djela. Izašlo je ispod dlijeta Francesco Morattii bio je odgovoran za njegov dizajn Carlo Francesco Bizzaccheri.
Ovu fontanu financirao je Papa Klement XI a napaja se vodom iz modernog akvadukta Acqua Felice.
Casa dei Crescenzi
Nasuprot hrama Portunusa, na suprotnoj strani Via di Ponte Rotto, nalazi se zgrada koju je lako zaobići Casa dei Crescenzibudući da je jedan od nekoliko preživjelih srednjovjekovnih kuća diljem Rima.
On je to financirao na početku XII stoljeće aristokrata Niccolò de Crescenzi, predstavnik jedne od najuglednijih obitelji tadašnjeg Rima, o čemu svjedoči i natpis iznad ulaza, koji dodatno obavještava da je Niccolò bio sin Nikole i Teodore.
Za ukrašavanje pročelja rezidencije korišteni su starinski mramor preuzeti s Foruma Boarium. U svom vrhuncu, zgrada je imala oblik stambeni toranjkoji je ujedno štitio susjedni Emiliusz most. Nažalost, gornji dio joj se srušio na početku XIII stoljeće i nije preživjela do naših vremena.
Zanimljivo, tijekom srednjovjekovnih službi Križni put (Via Crucis) Casa dei Crescenzi je korišten kao Kuća Pilatova.
Ostaci Emiliusz mosta
Polazeći od Forum Boariuma do obale Tibera, vidjet ćemo obrasli luk kako stoji sam u vodi Emilijev most (latinski Pons Aemilius), najstariji od rimskih prijelaza, koji se danas zove Most Rotto (talijanski: Ponte Rotto), što možemo prevesti kao slomljeni most. Da biste ga bolje pogledali, najbolje je stajati na susjednom Palatinskom mostu.
godine počela je gradnja prijelaza prva četvrtina 2. st. prali je dovršen tek nekoliko desetljeća kasnije. Most je postojao do kraja XVI stoljećakada ga je oštetila jedna od poplava te se odustalo od njegove obnove.
Ušće Cloac Maxima
Cloaca Maxima (doslovno odlična kanalizacija) bila je glavna kanalizacija starog Rima. Povijest ove impresivne po svom vremenu građevine datira još iz kraljevskog razdoblja (izgradnju je mogao naručiti kralj Tarkvinije Stari) ili sam početak republike.
Kanal je prokopan za isušivanje močvarne doline, gdje je kasnije nastao poznati rimski forum. U početku je kanalizacija otkrivena cijelim svojim tokom, a pod zemljom je pronađena tek u prvim desetljećima 2. st. pr
Cloaca Maxina prošla je i Rimski forum i Forum Boarium. Ušće očuvano (i funkcionalno) do danas je doslovno nekoliko koraka iza "okrulog hrama" i vidimo ga nešto južnije od Palatinskog mosta (Ponte Palatino).