Srebrne ribice su kukci iz reda čekinjastih riba, koje svoje ime duguju srebrnastim ljuskama i okretnosti kojom se kreću. Iznenada se pojavljuju niotkuda u našim stanovima, gdje prvenstveno ciljaju na toalete.
Srebrne ribice vole topla i vlažna mjesta jer su njihovo prirodno stanište nekada bili tropski krajevi. Izvan doma mogu se vidjeti u nekim pekarnicama, gdje im pećnice pružaju i toplinu i odgovarajuću razinu vlage.
Srebrne ribice vode noćni način života, zbog čega ih ljudi najčešće nailaze odmah nakon što upali svjetlo u kupaonici. Uplašeni bježe odmah u zakutke iz kojih su izašli.
Srebrna ribica može preživjeti i godinu dana bez hrane, ali kad joj se ukaže prilika, najradije jede proizvode koji sadrže škrob, ostatke stola, organsko ljepilo, šećer i mrtve kukce.
Srebrna ribica ima sposobnost probave celuloze, pa im jesti papir ne predstavlja problem.
Ženka srebrne ribice polaže dva do dvadeset žutih jaja, a ličinke sazrijevaju tek nakon godinu dana.
Srebrne ribice žive jako dugo za insekte. Ovi insekti imaju najkraći životni vijek od dvije godine, a najduži - čak osam godina.
Srebrne ribice smatraju se štetočinama jer mogu uništiti knjige i mnoge druge predmete u kojima mogu pronaći za njih ukusne tvari, ali ne prenose bolesti i ne treba ih se bojati.
Obične ušice, poznate kao zlatna ribica ili vlasac, najveći su prirodni neprijatelji srebrnih ribica jer su vješti u lovu na njih. Mnoge srebrne ribice završavaju i kao poslastica za pauke i jelene.
Srebrna ribica je komenzal čovjeka. Komensalizam je svojevrsna zaštitna simbioza između vrsta u kojoj jedna vrsta ima koristi, ali druga ne trpi štetu.
Srebrna ribica ne voli oštre mirise, pa se s njima vrijedi boriti ginkom, cimetom ili ružmarinom. Dovoljna je ukrasna hrpa koja će sadržavati ove sastojke da ih obeshrabri. Ako odvode cijevi dodatno namažemo limunom, a u kupaonici se pojave kuglice moljca, brzo ćemo se riješiti problema.