Nakon što je 1831. ugušen Studeni ustanak, prva velika skupina Poljaka emigrirala je u Sjedinjene Države. Putevi su bili utabani za druge koji su tražili zemlju sreće i krenuli u inozemstvo da započnu svoj život iznova, daleko od carske represije i još mnogo toga.
Početkom dvadesetog stoljeća Poljaci su putovali u inozemstvo uglavnom njemačkim brodovima, a njihovo putovanje počelo je u Hamburgu. Razlog je bila relativno niska cijena. Britanski prekooceanski brodovi za mnoge su bili golem trošak, često premašujući njihov dugogodišnji prihod, zbog čega je malo Poljaka bilo na tako luksuznom brodu kakav je nedvojbeno bio Titanic.
Iako nacionalnost putnika nije zabilježena, danas znamo da je najmanje desetak Poljaka odlučilo putovati na Titanic. Većina ih je putovala trećim razredom, pa su na raspolaganju imali odvojene zone i kabine s krevetima na kat. Danas je nemoguće pronaći detaljne podatke o njima, ali imena koja se pojavljuju na popisima putnika, na primjer Kozłowski ili Pawłowicz, ne ostavljaju sumnju da su ti ljudi imali barem poljske korijene.
Otac Józef Montwiłł bio je na putu u Sjedinjene Države kako bi preuzeo župu u Worcesteru u Massachusettsu. Preživjeli su ga zapamtili jer je ustupio mjesto u čamcu za spašavanje kako bi spasio druge, a kasnije je, zajedno s još dvojicom svećenika, narodu dao posljednje obrede do kraja.
Berek Trembecki bio je Poljak židovskog podrijetla koji je radio u Londonu. Prošlo je neko vrijeme otkako je tisak počeo pisati o ovom nevjerojatnom brodu, a on je još uvijek bio njime fasciniran. Sanjao je da bude na brodu i odabrao je Titanic za putovanje u Ameriku. Imao je veliku sreću, ne samo da je živio nekoliko dana na svom voljenom brodu, već je i preživio katastrofu. Njegov je spas bio nevjerojatan jer je bio muškarac i putovao je trećim razredom.
U kategoriji koja je zadovoljila oba uvjeta malo tko je uspio spasiti. Prioritet su imali žene i djeca, a prije svega putnici u prvom razredu. Godinama kasnije prisjetio se da se odlučio spasiti pod svaku cijenu, ali prvi put kada se bojao skočiti u čamac za spašavanje nasmijao se svjedok ovog događaja. Govorio je i o tome kako je tijekom evakuacije još uvijek bilo teško povjerovati da će plutajući hotel poput Titanica u trenutku nestati pod vodom i od njega neće ostati nikakav trag. Sto godina nakon katastrofe, kockasta deka u koju je bio umotan na Carpathii prodana je na aukciji za više od pet tisuća dolara.
Jakub Birnbaum rođen je u židovskoj obitelji u Krakovu. Bio je poduzetni 25-godišnjak koji je trgovao dijamantima. Svakodnevno je živio u Antwerpenu i odlazio je u Ameriku kako bi tamo vodio obiteljski posao.
Rosa Pinsky se vraćala u New York, gdje je živjela. U Europu je otputovala jer je htjela posjetiti svoju obitelj u Varšavi. Danas se zna da je preživjela ukrcajući se u deveti čamac za spašavanje, a sigurno je uspjela jer je putovala u drugom, a ne trećem razredu.
Prabaka poznate poljske pjevačice, Anna Maria Jopek, umrla je tijekom pada Titanica. Žena je išla u Ameriku vidjeti svog voljenog. Nakon majčine smrti, sin je otišao u udomiteljsku obitelj, a ona nikada nije ispunila svoj san o povratku u Poljsku po sina nakon što se skrasila na Aljasci i počela ispočetka. Pjevačev djed je za majčinu sudbinu saznao tek nakon mnogo godina i to kao rezultat djelovanja Crvenog križa.