Pejzaž je pojam s kojim se svatko od nas mora suočiti, vrlo često ga koristi na dnevnoj bazi i njime definira što vidi ili što nam se sviđa.
Međutim, ne znamo svi podrijetlo i koncept ove riječi. Ovaj višeznačni izraz koriste istraživači, geografi, biolozi i ljudi čiji je rad vezan uz geologiju i prostorno planiranje.
Općenito, to znači skup prirodnih i antropogenih značajki koje razlikuju određeno područje. Može se reći da je to skup obilježja ovog područja. Rad mnogih ljudi i stotine sati provedenih u istraživanju rezultirali su podjelom krajolika na nekoliko osnovnih obilježja.
Naravno, svaki kontinent, pa čak i država je drugačiji, tako da ovu podjelu ne možete shvatiti previše doslovno, jer ona generalizira mnoge značajke koje su ponešto drugačije svugdje u svijetu.
Dakle, dijelimo krajolike na prirodne i kulturne. Prirodni krajolici su oni koje čovjek nije narušio, postoje prirodne vrste koje nije čovjek prilagodio, a sve što vidimo stvorila je samo priroda.
Ponekad ga čovjek malo korigira, ali ne sadrži nikakve prostorne elemente koje je stvorio čovjek.
Kulturni krajolik u potpunosti je umjetno stvoren. Ima biljaka koje tamo ne rastu prirodno, reljef je promijenjen i prilagođen specifičnim namjenama. Postoji nekoliko osnovnih tipova kulturnih krajolika.
Prvi je poljoprivredni krajolik, u ovom slučaju prirodno rastuće biljke, uglavnom drveće, zamijenjene su oranicama, pašnjacima i voćnjacima. Drugi krajolik je industrijski krajolik, ovdje dominiraju tvornice, rudnici i postrojenja.
Posljednji krajolik je urbani krajolik koji nam je dobro poznat. Nalazimo tamo stambene zgrade, nebodere, mnoge ceste, trgovine i trgovačke centre.
Ovaj krajolik uključuje sve veće i manje poljske gradove. Razlikujemo i primarni krajolik koji pokazuje sposobnost regeneracije, a biološka ravnoteža se održava bez uplitanja čovjeka.
Devastirani krajolik, s druge strane, karakterizira vrlo jaka urbanizacija, nedostatak prirodnih elemenata i vrlo velika degradacija. Postoje i aktivnosti nakon rudarenja, poznate i kao one nakon eksploatacije. Oni se odnose na rudarske pojave i procese kao i elemente koji su ostaci ove djelatnosti.
To mogu biti, na primjer, hrpe zemlje, krateri iz površinskih kopova, spremnici s vodom ispumpanom tijekom vađenja. Nakon nekog vremena i uz odgovarajuću ljudsku intervenciju, mogu se postupno pretvoriti u rekreacijske površine i činiti novi element krajolika.
Međutim, vrlo je važno da se svako područje pravilno rekultivira. Rekultivacija je proces vraćanja oštećenih područja u njihov izvorni oblik ili prirodne vrijednosti.
Postoje tri vrste melioracije: melioracija zemljišta, voda ili jezera. Melioracija je proces čija je zadaća vraćanje korisnih i prirodnih vrijednosti u tlo.
Tehnička rekultivacija zemljišta sastoji se od pravilnog oblikovanja terena, poboljšanja fizikalnih svojstava, obnavljanja sloja kontaminiranog svježim tlom prekrivanjem i drenaže.
S druge strane, biološka se rekultivacija sastoji u očvršćavanju i oranju tla, pravilnoj gnojidbi i unošenju biljaka koje tvore debeli sloj humusa.
U ovu vrstu djelatnosti uključeno je i pošumljavanje. Melioracija se, s druge strane, sastoji u povećanju dotoka čiste vode, lijepljenju i regulaciji puteva rijeka.
Obnavljanje izvorne funkcije voda uključuje i uvođenje ribljih vrsta i zooplanktona. Rekultivacija podzemnih voda sastoji se u čišćenju propusnog sloja, izolaciji onečišćujućih tvari posebnim barijerama, smanjenju emisije onečišćujućih tvari i promjeni načina korištenja.
Rekultivacija jezera je još jedan vrlo važan proces u smislu poboljšanja kvalitete vode u eutrofiziranim jezerima.
Metode koje uključuju ovaj proces uključuju eliminaciju kolonija cijanobakterija, uklanjanje organske tvari nakupljene u akumulaciji, opskrbu zrakom slojem na dnu, koji trebaju povećati oksigenaciju vode i smanjiti rast fitoplanktona.
Ovi procesi također uključuju biomanipulaciju i manglu. Mljevenje uključuje uklanjanje sedimenata na dnu posebnim uređajima, a biomanipulacija uključuje uvođenje u vodu grabežljivih vrsta riba koje jedu riblje populacije koje jedu plankton, čime se sprječava cvjetanje i poboljšavaju uvjeti kisika u jezeru.
Krajolik i okoliš neizostavni su elementi ljudskog života. Biljke nisu samo lijep ukras, već i lanac u ekosustavu. Prisjetimo se toga i pazimo na okoliš kako bi se očuvala ravnoteža prirode. Svako odstupanje također brzo utječe na naš život i zdravlje.
Bez konkretnih promjena, stanje našeg planeta može se brzo pogoršati, a time i zdravlje i život njegovih stanovnika. Zahvaljujući biljkama možemo imati čist zrak, bez kojeg bi život na zemlji bio nemoguć.
Zapamtite to, odvajajte smeće, pokušajte biti ekološki i educirati druge da ne štete okolišu. Sve to može utjecati na kvalitetu života nas i naše djece, a to će nesumnjivo biti promjena na bolje.