Abhazija je djelomično priznata država pod kontrolom separatističke vlade na istočnoj obali Crnog mora i jugozapadnom dijelu Kavkaza. Popularno je odredište za ruske turiste.
Država se nalazi na istočnoj obali Crnog mora, graniči na sjeverozapadu s Rusijom na rijeci Psou, u blizini grada Sočija, i na istoku s Gruzijom na rijeci Ingur, a na sjeveru s Velikom Kavkaski planinski lanac.
Suptropska klima i planine prekrivene snijegom u kombinaciji s plažama, špiljama, jezerima i planinama, kao i arhitektonsko i vjersko naslijeđe crkava čine Abhaziju izvanrednom.
Nakon gruzijsko-ruskog rata 1992.-1993. i unatoč uništenju većine infrastrukture, Abhazija je uspjela obnoviti svoje glavne gospodarske stupove, a to su turizam i poljoprivreda. Iako su učinjeni mnogi napori da se teritorij Abhazije obnovi nakon rata, regija je još uvijek pod okupacijom Rusije, a razaranja se odvijaju po cijelom teritoriju.
U kolovozu 2008. godine borbe su nastavljene tijekom rata u Južnoj Osetiji, nakon čega je uslijedilo formalno priznanje Abhazije od strane Rusije, poništenje sporazuma o prekidu vatre iz 1994. i završetak misije UN-a.
Status neovisne države međunarodno priznaju samo Nauru, Nikaragva, Rusija i Venezuela. Abhazija je jako ovisna o ruskoj podršci i valuti, a njena politička situacija je nesigurna, kao što je slučaj s Južnom Osetijom i Kosovom.
Regija je imala autonomiju unutar Sovjetske Gruzije u vrijeme kada se Sovjetski Savez počeo raspadati kasnih 1980-ih.
Unatoč sporazumu o prekidu vatre iz 1994. i dugogodišnjim pregovorima, spor ostaje neriješen. Dugogodišnja prisutnost promatračke misije UN-a i mirovnih snaga Zajednice nezavisnih država (CIS) na čelu s Rusijom nije spriječila izbijanje nasilja u nekoliko navrata.
Dana 28. kolovoza 2008. gruzijski parlament proglasio je Abhaziju teritorijom koji je okupirala Rusija, što je stav koji podržava velika većina međunarodne zajednice.
Botanički vrt Sukhum jedan je od najstarijih botaničkih vrtova na Kavkazu, osnovan 1838. godine.
Abhazija drži rekord po broju stoljetnih stanovnika. Prema podacima iz 1956. godine, u Abhaziji je bilo 270 osoba starijih od 100 godina i 11 osoba starijih od 120 godina.
Abhazija je tajanstvena, negruzijska nacija koja je njihova vlastita autonomna republika u Gruziji-Abhaziji, Abhaska autonomna republika. Neki od njih također se nalaze u Rusiji.
Otprilike polovica Abhaza su pravoslavni kršćani, a oko polovica sunitski muslimani.
Abhaska kultura je tipična za Kavkaz. Društvo je usredotočeno oko obitelji i organizirano pod jakim patrijarhalnim autoritetom. Obje velike obitelji su zajedničke.
Djeca često žive u kućama blizu svojih roditelja.
Devedesetih godina prošlog stoljeća Abhazija je imala oko 154.000. Abhazi. Abhaska naselja postoje i u Autonomnoj Republici Abhaziji u jugozapadnoj Gruziji, te u Turskoj i drugim dijelovima Bliskog istoka.
Abhaz, abhaski jezik, ima najmanje samoglasnika na svijetu. To je jezik sjeverozapadnog Kavkaza zajedno s cirkuskim jezikom.
Abhazi nisu imali pisani jezik sve do 1860-ih, kada je ruski vojnik-lingvist izumio jezik.
Godine 1989. 97% Abhaza reklo je da im je abhaški prvi jezik, a 78,2% je reklo da tečno govore ruski. Mnogi od njih govore i ruski i u manjoj mjeri gruzijski. Od početka 1990-ih, abhaški je bio jezik nastave u školama.
Godišnje Abhazija izvozi u Rusiju preko 1.500 tona meda.
U Abhaziji su konjske utrke najpopularniji sport.
U izgradnji katedrale sv. Sofije, koja se nalazi u Kijevu, prisustvovali su stanovnici Abhazije.
Vinogradarstvo se pojavilo u Abhaziji tisućama godina prije Krista.