Museo Nazionale Romano u Rimu: zbirka, najvažnija djela,

Museo Nazionale Romano, što bismo mogli prevesti kao Nacionalni rimski muzej, pripada najvažniji arheološki muzeji na svijetu. Njegova zbirka bila je podijeljena između četiri odjela smještena na različitim mjestima u Rimu (dva su međusobno susjedna), od kojih se svaki fokusira na različitu temu.

U usporedbi s Vatikanskim muzejima odn Kapitolski muzeji Nacionalni rimski muzej nije jedan od najposjećenijih. Ni poslovnica u palači Massimo s najvažnijim zbirkama nije uvijek krcata, a izvan sezone je gotovo prazna.

Povijest

Museo Nazionale Romano je službeno otvoren 7. ožujka 1889. godine, iako ideja o stvaranju ustanove koja se brine o antičkoj baštini datira još od 1870. godinekada je Rim postao glavni grad nove ujedinjene talijanske države.

Prostorije nekadašnjeg kartuzijanskog samostana, osnovanog god XVI stoljeća na ruševinama antičkih Dioklecijanovih termi. Osnovna namjena objekta bila je prikupljanje i konzerviranje antikviteta koji su bili u posjedu nove države, kao i predmeta pronađenih tijekom građevinskih radova u novoj prijestolnici (i ne samo). Uvođenje propisa koji su državi jamčili pravo na sve spomenike pronađene u podzemlju pokazalo se pravim pravom. Kakvo je moralo biti iznenađenje radnika koji su gradili stanicu Roma Termini (čije ime potječe od susjednih Dioklecijanovih termi) s dragocjenim skulpturama. Preostali eksponati su tijekom nabave našli put do muzejskih zbirki.

Međutim, ubrzo se pokazalo da prostori nekadašnjeg samostana ne mogu primiti tako opsežnu zbirku. U godinama 1980-ih godina donesena je odluka o proširenju muzejske djelatnosti i podizanju objekta na novu razinu. Nakon stjecanja prava na tri posjeda - dvije palače (Massimo i Altemps) i zgrade smještene na Marsovom polju - zbirka bi se tematski mogla podijeliti u četiri cjeline.

Trenutno bez puno pretjerivanja možemo reći da se Museo Nazionale Romano može pohvaliti jednom od najbogatijih zbirki antikviteta na svijetu i najveličanstvenijim zbirkama rimskih tema.

Posjet Museo Nazionale Romano

Nacionalni rimski muzej podijeljen je na četiri lokacije:

• Palazzo Massimo - Sa jedna od najvažnijih svjetskih zbirki antičke umjetnosti, koju uglavnom čine: mramorne i brončane skulpture, najstariji rimski kalendari, freske, mozaici i proizvodi od zlata i bjelokosti. U podrumu palače čuvaju se bogate numizmatičke zbirke.

• Dioklecijanove kupke s ostacima antičkih termi, klaustra bivšeg kartuzijanskog samostana, izložba posvećena latinskim narodima prije dolaska Rima, i najveća svjetska epigrafska zbirka (zbirka titlova).

• Palazzo Altemps - u onom pregrađenom XVI stoljeća aristokratska rezidencija koja je nekada pripadala istoimenom kardinalu, u njoj se nalazi zbirka umjetničkih djela koja su prije bila u vlasništvu moćnih rimskih obitelji. Među njima su najvažnija blaga koja se nalaze u zbirci Ludovisi.

• Crypta Balbi - posljednji od opisanih odjela izgrađen je u zgradama podignutim na ostacima građevine uz nepostojeću antiku Balbus teatar. Osim malog broja ruševina u muzeju, vidjet ćemo i razne vrste artefakata pronađenih tijekom gotovo tekućeg 20 godina arheoloških istraživanjakoji će nam približiti život bizantskih i srednjovjekovnih stanovnika ovoga kraja.

Više detalja o svakom od njih naći ćete kasnije u članku.

Muzeji koji pripadaju Nacionalnom rimskom muzeju mogu se posjetiti kupnjom pojedinačne karte ili jednu kombiniranu kartu. No, uzimajući u obzir cijene pojedinačnih ulaznica, prva opcija se isplati samo ako želimo posjetiti samo jedno mjesto, jer U slučaju dva muzeja, kombinirana ulaznica je jeftinija. Također treba imati na umu da su Palazzo Massimo i Dioklecijanove terme odvojene samo ulicom i možemo povoljno obići oba kompleksa jedan po jedan. Kombinirana karta vrijedi do tjedan dana od trenutka kupnje. (od rujna 2022)

Prije posjeta muzejima valja unaprijed provjeriti uvjete posjeta koji se mijenjaju zbog situacije s pandemijom. Sve potrebne informacije možete pronaći na službenoj web stranici.

Palazzo Massimo

Najveća blaga zbirke izložena su na četiri razine 19. stoljeća neorenesansnu palaču Massimo, koja se nalazi tik uz kolodvor Termini i koju je prije koristio isusovački kolegij. Zainteresirani za antičku umjetnost ovdje mogu provesti i pola dana i čini nam se da se to isplati barem planirati 3 sata.

Iz naše perspektive, a ovaj smo muzej već posjetili tri puta (iako izvan stroge sezone), najveće iznenađenje je bila praznina. Kad smo pokrivali lokalne zbirke, prolazili smo samo samci, a najčešće smo bili sami. Teško je reći hoće li tako biti i tijekom vašeg posjeta, ali svakako ne treba očekivati gužve slične Vatikanskim muzejima ili Kapitolijskim muzejima.

Za posjetitelje je pripremljen dodatni plaćeni audio vodič na engleskom jeziku. Ovu opciju svakako vrijedi razmotriti za osobe koje se ne žure i žele se upoznati s kolekcijom.

U nastavku ukratko predstavljamo najvažnije razine muzeja.

Podzemlje

U posebnom svodu u podzemnom dijelu potječu ogromne numizmatičke zbirke s eksponatima 7. st. pr do modernih vremena. Jezgru zbirke čine novčići iz rimskog doba – iz samog Rima i njegovih provincija. Osim njih, vidjet ćemo i bizantski, srednjovjekovni (uključujući franački) i moderni novac (uključujući veličanstvene mletačke novce iz XVII i XVIII stoljeća) i suvremeni.

U samoj riznici možemo provesti i do sat vremena, a numizmatička zbirka bi lako mogla biti samostalna institucija. Neki od kovanica imaju povećanu naličje na multimedijskim ekranima.

Uz numizmatičku zbirku, u trezorima se nalaze i:

• insignije carske moći, pronađene sasvim nedavno na Palatinu, vjerojatno su pripadale Maksencije i bili skriveni od bitke ispod Moulinovog mosta,
• mumija osmogodišnje djevojčice pronađena u grobnici u Grottarossi,
• zlatni proizvodi, nakit i ukrasi za glavu,
• nalazi iz hramova i grobnica.

Prizemlje

Prizemlje je podijeljeno na stalnu zbirku i prostor namijenjen za povremene izložbe. Stalni dio ima nekoliko neprocjenjivih umjetničkih djela, uključujući grčke skulpture pronađene u Rimu te skulpture iz kasne republike i vladavine dinastije Julio-Claudian.

Među njima su:

• dvije veličanstvene grčke brončane skulpture pronađene u 1885. godine na brdu Quirinale: skulptura boksača u kožnim rukavicama koji se odmara i kip stojećeg, golog, vjerojatno pokojnog grčkog princa (također se uzima kao slika rimskog generala),
• fragmenti najstarijeg rimskog pisanog kalendara iz grada Anzija,
• Grčka mramorna skulptura žene na samrti (zv Niobid) koji joj pokušava izvući strijelu iz leđa. Ovaj rad dolazi od cca 440. p.n.e. i pronađen je u vrtovima Horti Sallustiani,
• kip Oktavijan August predstavljen kao Pontifex Maximus sa cca 20. p.n.e. Vladarova glava i ruke izrađene su od dragocjenog grčkog bijelog parijskog mramora, a ostatak tijela od mramora Luna (Carrara),
• kip generala iz Tivolija od cca 70. p.n.e.koji je pronađen u hramu Herkula Osvajača u ovom gradu.
• dvije brončane glave, od kojih jedna prikazuje Germanik, popularni zapovjednik i otac kasnijeg cara Kaligule, koji je otrovan najvjerojatnije po Tiberijevom nalogu.

Prvi kat

Izložba skulptura nastavlja se na prvom katu, a ovdje izložena umjetnička djela potječu manje-više iz razdoblja dinastije Flavijeva do kasnog carstva (4. stoljeće). Osnova zbirke su portreti careva (kao i članova njihovih obitelji i drugih aristokrata) i skulpture pronađene u vilama oko Rima (uključujući Vilu Hadrian u Tivoliju i Neronova rezidencija u Subiacu).

Posebno fascinantan dio zbirke su skulpture koje su kopije grčkih djela. U antici kult originala, danas raširen, nije postojao, a tih dana kopija je bila iste vrijednosti kao i original, čak i ako je napravljen od drugog materijala. Stoga, unatoč činjenici da mnoga od najvažnijih izvornih grčkih djela nisu preživjela do našeg vremena, poznajemo ih po savršeno reproduciranim rimskim kopijama. Rimljani su obožavali grčku umjetnost i strastveno su naručivali kopije najpoznatijih helenskih remek-djela, koje su najčešće izrađivali umjetnici iz Helade. Rimska aristokracija bila je toliko bogata da si je mogla priuštiti zapošljavanje ili privlačenje najtalentiranih Grka.

U Palazzo Massimo vidjet ćemo nekoliko takvih djela, uključujući mramorna kopija diskobolusa, čiji je original u bronci izradio sv. 5. st. pr Myron. Osim na njega, također vrijedi obratiti pažnju Afrodita koja čuči (Venera) i ležeći lik Hermafrodita.

Na prvom katu također ćemo vidjeti, između ostalog:

• brojne biste i portreti rimskih careva i drugih moćnika tadašnjeg rimskog svijeta,
• divna maska od slonovače,
• brončani ukrasi i skulpture koje su ukrašavale brodove na jezeru Nemi izgrađene u vrijeme cara Kaligule. Ako pogledamo kartu i pronađemo ovaj vodospremnik, možemo se poprilično šokirati vidjevši njegovu malu veličinu. Ovo jezero služilo je za organiziranje pomorskih bitaka (naumachia), a neki od brodova koji su njime plovili služili su kao banketne dvorane i te jedinice nikada nisu izlazile na otvoreno more. U doba renesanse bilo je čak moguće izvući jedan od potpuno očuvanih brodova na neko vrijeme iz vode, ali se, nažalost, brzo raspao.
• Sarkofag iz Portonaccia Visok 114 cm i širok 239 cm, prikazuje izuzetno realističan prizor bitaka između Rimljana, Germana i Sarmata tijekom pohoda Marko Aurelije (ne zaboravite odvojiti trenutak da uhvatite mnoge detalje kao što su konjska kopita koja gaze neprijatelje).

Drugi kat

Posljednja razina prilagođena je prikazu zidnih slika i mozaičkih ukrasa iz raznih razdoblja, počevši od republičkih vremena. Ponos zbirke su savršeno očuvani murali (sačuvala su se sva četiri zida!) iz vrtne sobe s Willi Livia, koji su predstavljeni u prostoriji koja je zadržala svoje izvorne proporcije. Ovdje vrijedi sjediti dulje i bez žurbe uživati u pogledu, jer se svjetlo s vremenom mijenja i cijela stvar počinje izgledati drugačije.

U prilično dobrom stanju preživjele su i slike iz nekoliko prostorija danas ugašene Ville Farnesine (otkrivene u vrtovima suvremene renesansne Ville Farnesina u Trastevereu). Prvobitna rezidencija bila je od cca 20. p.n.e. a vjerojatno je pripadao kćeri Oktavijana Augusta Julije i njezina muža Marka Agripe. I ovdje su slike postavljene u prostorije koje zadržavaju svoje izvorne proporcije.

Ostale slike su freske u pompejanskom stilu s republikanske nekropole Vila Doria Pamphilj i slike iz carskih vremena pronađene tijekom izgradnje kolodvora Termini.

Posljednja razina također je puna mozaika raznih veličina i tema, od kojih nam se ovaj najviše sviđa koji prikazuje krajolik Egipta i Nila.

Od ostalih ukrasnih elemenata na drugom katu, valja istaknuti ukrase izrađene tehnikom opus sectile (ili intarzija) od raznobojnog mramora.

Dioklecijanove kupke (Terme di Diocleziano)

Prvo sjedište muzeja bio je bivši kartuzijanski samostan sagrađen na ruševinama antičkog kupališta, o čemu više možete pročitati u našem članku: Dioklecijanove kupke u Rimu: obilazak ostataka antičkog kompleksa. Danas se u njemu još uvijek nalazi muzej, ali se fokusira na nekoliko specifičnih tema.

Ulaz u muzej je sa ulice Viale Enrico de Nicola. Prije nego što uopće uđemo u dio s ulaznicama, proći ćemo pored malog vrta s monumentalnom vazom u sredini i raznim antičkim ostacima. Vrijedno je planirati u međuvremenu mirno obići cijelo mjesto 90 do 120 minuta.

U nastavku ukratko predstavljamo najvažnije dijelove muzeja u Dioklecijanovim termama.

Ruševine Dioklecijanove terme

U jugozapadnom dijelu muzeja nalazimo ostaci izvornih građevina Dioklecijanove terme. Tu su, između ostalih, ulomak poda i pročelja otvorenog bazena Natatio, monumentalna dvorana sa očuvanim komadom bačvastog svoda i još nekoliko prostorija. Danas se ove prostorije koriste kao izložbeni prostori te ćemo vidjeti kako originalne elemente pronađene tijekom iskopavanja u termama, tako i skulpture i mozaike iz drugih mjesta.

Izgled termalnog kompleksa u doba njegovog vrhunca približit će nam maketa i video s vizualizacijom. Prilikom posjete ovom prostoru muzeja, izaći ćemo u Mali klaustarkoji je zauzimao oko trećine bazena natatio gdje je donedavno bila izložena zbirka Ludovisi, koja se danas nalazi u palači Altemps.

Muzej natpisa / pisana komunikacija

Jedan je od najvažnijih na svijetu epigrafske zbirkekoja se proteže na čak tri razine i može se pohvaliti cca 900 eksponata. Zbirke su podijeljene kronološki i tematski, a obuhvaćaju različite predmete, uključujući: sarkofage, kipove, oltare, posude, lule, cigle i ploče.

Jedino što im je zajedničko su riječi ili rečenice koje su uklesali drevni ljudi. Podsjetimo, upravo su natpisi koje su ostavili ljudi koji pripadaju različitim društvenim skupinama i koji su živjeli u različitim razdobljima u velikoj mjeri zaslužni za stanje današnjeg znanja o antičkim vremenima.

U epigrafskom dijelu vrijedi obratiti pozornost na izložbu posvećenu rimskim vjerovanjima, koja se prvenstveno bavi mitraizam, tajanstveni i elitni kult koji je došao u Rim s vojnicima stacioniranim u Maloj Aziji. Sljedbenici ove religije sastajali su se u podzemnim prostorijama nalik pećinama, kojih bi u Vječnom gradu moglo biti desetak. Jednu od sačuvanih mitera možemo vidjeti u podrumu bazilike sv. Klementa.

Oni također zaslužuju posebnu pažnju od početka 5. st. pr artefakti iz ratnički grob, koji je pronađen u jednom latinskom gradu Lanuvium. Izgled oklopa, kacige i oružja jasno pokazuje utjecaj koji je grčka kultura ostavila diljem regije.

Izložba posvećena latinskim narodima

Jedan od katova fokusiran je na narode koji su nastanjivali povijesnu zemlju Lacija prije osnutka Rima iu prvom razdoblju njegova postojanja (od kasnog brončanog doba do oko 6. st. pr). Osnovu zbirke čine posude, oružje i drugi predmeti pronađeni u grobnicama.

Veliki klaustar

Ovaj monumentalni klaustar s dužinom stranica 100 m i s unutarnjim otvorenim kvadratom dimenzija 80 sa 80 m jedan je od najvećih objekata ovog tipa u Italiji. Ponekad se naziva i imenom Michelangeloali je njegova izgradnja započela nakon arhitektove smrti.

Danas služi kao vrt i izložbeno mjesto gdje se možemo diviti 400 skulptura, reljefa, oltara, stupova i sarkofaga. Najkarakterističniji element zbirke su monumentalne glave životinja (konj, bik, ovan, deva i vol) pronađene na prostoru Trajanovog foruma, postavljene oko središnje fontane.

Palazzo Altempts

Doslovno koraka sjeverno od poznatog Trg Navona naći ćemo još jedan ogranak Nacionalnog rimskog muzeja, koji se nalazi u renesansi Palača Altempts (uključujući Palazzo Altempts). Povijest ove šarmantne rezidencije s unutarnjim dvorištem ukrašenim trijemom dolazi do kraja XV stoljeće. Oko 1480 podigao ga je Girolamo Riario, papin nećak Siksto IV. U 1568. godine palača je pala u ruke kardinal Marco Sittico Altempsakoji uz pomoć arhitekta Martino Longhi stariji dao mu današnji oblik. Tijekom stoljeća zgrada je imala različite vlasnike, sve dok konačno nije pala u ruke talijanske države i pretvorena u muzej.

Cardinal Altempts bio je strastveni kolekcionar antikviteta. Danas se u palači nalaze djela iz njegove zbirke, kao i iz zbirki koje su nekada pripadale drugim aristokratskim obiteljima. Jezgru izložbe čine remek-djela iz zbirki Ludovisičija je zbirka u početku XVII koju je pokrenuo kardinal Ludovico Ludovisi. Neke od skulptura predstavljenih u muzeju, posebice one vidljive u prizemlju, na prvi pogled mogu izgledati previše očuvane. I bit će to točno zapažanje, jer su mnoge od njih restaurirali (uključujući predmete koji nedostaju poput glava ili ruku) od strane talentiranih baroknih kipara kao npr. Gian Lorenzo Bernini i Alessandro Algardi.

Muzejski eksponati izloženi su na dvije etaže koje okružuju spomenuto unutarnje dvorište. Među najvažnijim umjetničkim djelima i zbirkama predstavljenim u muzeju, vrijedi istaknuti:

• Ludovisi sarkofag iz sredine 3. stoljeća s nevjerojatno bujnim scenama bitaka koje su mogle biti stvorene za Herenii Etruscili, careva žena Decije Trajan,
• skulptura Galija počini samoubojstvo i ubije svoju ženu iz zbirke Ludovisi (druga skulptura sa sličnim motivom nalazi se u Kapitolskim muzejima),
• Ludovisijevo prijestolje, to je vjerojatno ulomak oltara datiran u 5. st. prkoji je bio izrađen od grčkog mramora. Prizor na dugom zidu prikazuje rođenje Afrodite. Ovaj spomenik se vjerojatno nalazio u jednom od grčkih svetišta u sjevernoj Italiji danas (područje je bilo ispunjeno grčkim kolonijama) i donesen je u Rim nakon osvajanja ovih područja oko 3. st. pr
• uvodna grupa Orest i njegova sestra Elektra (lik Oresta može predstavljati Julija Cezara),
• skulpture iz zbirke Cardinal Altempts, uključujući rimske kopije grčkih djela s prikazom, među ostalim mladi Hercules i sportaš koji se odmara. U ovom dijelu muzeja posebno nam se sviđa kip Asklepija, grčkog boga medicine,
• brojni kipovi grčkih božanstava i skulpture s mitološkim motivima (uključujući Atenu sa zmijom),
• egipatska zbirka sa skulpturama prvenstveno iz Izidino utočište u Marsovom polju i s tzv sirijsko svetište na brdu Janiculum, kao i iz privatnih zbirki. Među njima su, između ostalih: kip svetog bika Apisa, kip Izide, kipovi faraona ili ulomak reljefa hrama.

Posjet Palazzo Altempts prilika je ne samo da doživite antiku, već i da vidite izvorne ukrase renesansne palače. Najkarakterističniji elementi rezidencije su dvorište ukrašeno trijemom i lođa u cijelosti prekrivena slikama, koja je jedna od najljepših građevina ovog tipa u cijelom Rimu. Osim toga, na prvom katu su sačuvane mnoge izvorne dekoracije (zidne slike i stropne blagajne). Nakon ulaska u veliku dvoranu, pogled vam se odmah okreće prema monumentalnom kaminu.

Posjetitelje može malo iznenaditi činjenica da se na gornjem katu palače nalazi ne samo kapelica (Karla Boromejskog, s freskama autora). Pomarancio i Ottavio Leoni), ali također privatna crkva Sveti Anicet, jedan od prvih papa. Zanimljivo je da je crkva izvorno građena kao mjesto za pohranjivanje svečevih relikvija, te bila je to prva takva situacija u povijesti Rimakada su relikvije tako važne ličnosti bile smještene u privatnu crkvu. Oba molitvena mjesta su lijepo uređena i odvojena su samo prostorijom sakristije.

Vrijedi planirati barem za miran posjet Palazzo Altempts 75-90 minuta.

Crypta Balbi

Najnovija, svečano otvorena tek god 2000 ogranak muzeja prikuplja najmanje impresivnih eksponata, što, međutim, ne znači da se ne isplati posjetiti ni na trenutak (sve dok nas ne juri vrijeme i zanima nas tematika). Muzej je izgrađen na ruševinama trijema uz kazalište Balbus na kraju 1. st. pr Antički ostaci su ispod razine današnje ulice i kroz njih možemo proći, ali neće nam biti lako pogoditi njihovu izvornu namjenu. Dio stupa, koji je dio izvorne kolonade trijema, prvenstveno djeluje na maštu.

Velik dio izložbe usredotočen je na svakodnevne predmete koji pripadaju bizantskim i srednjovjekovnim stanovnicima koji su naselili ovo područje grada nakon pada Zapadnog Carstva. Zahvaljujući dvadesetogodišnjim naporima arheologa, bilo je moguće pronaći brojne artefakte koji su stoljećima zakopani u podzemnom ekshederu i drugim prostorijama. Osim eksponata, posjetitelje u raznim terminima očekuju brojne informativne ploče i vizualizacije prostora.

Muzej također izlaže pojedinačne nalaze iz drugih mjesta u Rimu. Izložbe uključuju, među ostalim novčići iz bizantskog doba, ulomci amfora i keramike, ostaci ranokršćanskih fresaka i skulpturalnih ukrasa iz ranokršćanskih crkava ili ukrasi biskupskog prijestolja iz Osmo stoljeće.

Za miran posjet muzeju vrijedi planirati cca 60-75 minuta.