Sveto stubište (Scala Sancta) u Rimu spadaju među najzanimljivije primjeri spoja tradicionalne katoličke religioznosti i kasnorenesansne umjetnosti. Ako se tome doda bivša papinska kapela i neobična ikona kojoj pripada acheiropoietos, onda Sveto stubište treba uvrstiti u skupinu spomenika koje bi svaki ljubitelj sakralne umjetnosti trebao vidjeti!
Legende o Svetim stubama
Prema katoličkoj legendi, ovo su stepenice koje su vodile do palače guvernera Judeje Poncije Pilat. Izbičevani Krist je trebao prijeći preko njih, a kapi njegove krvi pale su na neke od stepenica. Iako ne postoje izvori koji bi potvrdili tu činjenicu, mramor korišten u izgradnji stepenica identičan je onom pronađenom u blizini Jeruzalema.
Koja se sastoji od 28 stupnjeva stepenice je pronašla carica Helena (majka prvog kršćanskog cara Konstantina Velikog) tijekom svog hodočašća u Svetu zemlju i prevezla ih u Carigrad, a zatim u Rim. Prijevoz tako veličanstvene strukture bio je pravi inženjerski izazov i zahtijevao je ogromne financijske izdatke. Tijekom svog posjeta Judeji, kasnija svetica pronašla je i navodno mjesto Isusova raspeća i pokopa, pronašavši drva koja su uzeta za križ na kojem je ubijen - to je drvo pronađeno na raznim mjestima relikvije svetog križa.
Prema protestantskoj legendi, mladi Martin Luther hodao je Svetim stepenicama, želeći zatražiti oprost za svog djeda. Kada je pun sumnje stigao do vrha, u glavi je čuo riječi iz Habakukove knjige: "Gle, onaj koji je nepravedan duhom, poginut će, a pravednik će živjeti zbog svoje vjernosti" (što je trebalo prevesti u Lutherovo kasnije učenje o spasenju).
FOTOGRAFIJE: 1. Bočne stepenice kod Svetih stuba (Scala Sancta) u Rimu; 2. Kapelica ispred ulaza u kapelu sv. Lawrence Sancta Sanctorum; Svetište sa Svetim stubama.
Sudbina Svetih stepenica u Rimu
U vrijeme dok je papinsko sjedište bilo u Lateranu, stube su vodile do apostolske palače i bile su pokrivene krovom. U Vatikanskoj knjižnici sačuvano je nekoliko skica sa slikama ove građevine. Tijekom avinjonskog zarobljeništva, Lateran koji su pape napustili pao je u opadanje. Kada je u XVI stoljeća započela je rekonstrukcija cijelog kompleksa, papinski arh Domenico Fontana trebao je definirati ono što je preživjelo kao: "stare zgrade bez vrijednosti, većina ih je ruinirana i neiskorištena".
Jedina iznimka bila je Sveta stuba koja je sačuvana u savršenom stanju. Papa Siksto V odlučio ih odvojiti od ostatka palače i stvoriti zasebnu kapelu. U početku se planiralo napraviti jednostavnu strukturu, ali Papa, koji je želio podići rang novog svetišta, naredio je Fontani da proširi projekt dodatnim kapelama i četiri (umjesto dva) reda stepenica sa strane. U tom su se razdoblju izrađivali i slikarski ukrasi. Procjenjuje se da je na njemu radilo desetak umjetnika. Slike su imale praktičnu funkciju – pomagale su hodočasnicima u razmatranju Isusove muke.
Prema legendi, stepenice su bile podignute s vrha kako na njih ne bi gazili zidari. U 18. stoljeće Pokriveni su drvenim stepenicama kako koljena hodočasnika ne bi obrisala tragove krvi. Prema Lateranskim ugovorima, Sveto stubište je eksteritorijalno područje kojim upravlja Vatikan. Zanimljivo je da je popularnost relikvija bila tolika da su se slične kopije gradile diljem Europe (Prag, Napulj, te u Poljskoj, primjerice Góra ili Sośnica).
Kapela San Lorenzo (Sv. Lovre) / Sancta Sanctorum
Sv. Lovre (Chiesa di San Lorenzo in Palatio ad Sancta Sanctorum), smještena na vrhu zgrade, u antičko doba bila je privatna kapela papa. Prvi spomen dolazi iz Osmo stoljeće. Obnovljen je XIII stoljećeu to vrijeme unutrašnjost je bila prekrivena freskama (polikrome prikazuju papu Nikolu III. i svece, četvoricu evanđelista i mučenika, poput sv. Lovre, sv. Agneze i sv. Stjepana).
Hodočasnici dolaze ovdje moliti se prije acheiropoietosem. Ovaj izraz se koristi za opisivanje slika i ikona za koje se vjeruje da su stvorene na nadnaravni način, kao i sve kopije tih slika. Lateranska ikona spaja oba pojma, jer prema vjerovanja počela je slikati sv. Luka i anđeli su završili. Slika se vjerojatno pojavila u Rimu oko VI stoljeće (iz nekih se izvora može zaključiti da se već tada štovala, npr. nosila se na čelu procesije), ali je sljedećih godina nekoliko puta preslikavana.
Stanovnici grada vjerovali su da slika "štiti" Rim od stranih invazija i katastrofa. U Osmo stoljećeKad je Vječnom gradu prijetio langobardski napad, često su se održavale posebne procesije. Na blagdan Velike Gospe gradom su krenule dvije parade sa slikama: jedna s Laterana, druga iz bazilike sv. Marije Velike. U XV stoljeće čudotvorna ikona opremljena je posebnim "vratima". Iznad slike nalazi se latinski natpis:
"Non est in toto sanctior orbe locus" ("Nema svetijeg mjesta na cijelom svijetu").
Zidovi kapele ukrašeni su freskama, a pod je izveden u geometrijskom i rimskom kozmatskom stilu.
Svete stepenice: razgledavanje i praktične informacije
Svete stepenice su među najvažnijim hodočasničkim točkama u Rimu. Možemo ih pronaći u zgradi uz crkvu sv. Ivana u Lateranu (samo prijeđite ulicu).
Stepenice su dostupne za sve koji žele besplatno. Točne dane i radno vrijeme možete provjeriti na službenim stranicama.
Zapamtite, međutim, ako se želite popeti poznatim stepenicama moramo to učiniti na koljenima. Naravno, naš posjet ne mora biti religiozan, a zahvaljujući bočnim dijelovima stepenica možemo se popeti na noge. Međutim, ako se želimo popeti na Svete stepenice – ne preostaje nam ništa drugo nego hodati preko njih na koljenima. Na njima postoji samo jedan način kretanja (odozdo prema gore).
Drugačija je situacija s kapelom Sancta Sanctorum koja se plaća. Aktualne cijene ulaznica kao i radni dani i radno vrijeme također se mogu pronaći na službenim stranicama. Alternativa kupnji karte je pogled unutra kroz jedan od prozora.
Za katolike boravak u kapeli prilika je za dobivanje općeg oprosta. Nekoliko puta u povijesti pape su svojim dekretima potvrdili tu mogućnost. Najnovije smjernice (2015.) kažu da će oprost dobiti svi koji se penju stepenicama na koljenima razmišljajući o muci Isusovoj, a na svakom koraku odbijajući: Vjerovanje, jedan Oče naš, jedan Zdravo Marijo, jedan Slava Ocu (plus standardni uvjeti oprosta, tj. molitva za Papu, kao i primanje pričesti). Osobe sa smanjenom pokretljivošću mogu se moliti bez ikakvih stepenica.